Program duhovnih vježbi od ponedjeljka, 23. veljače, do petka, 27. veljače, predviđa dvije dnevne meditacije: prvu u 9:00 h, kojoj prethodi molitva Trećeg časa te drugu u 17:00 h, nakon koje slijede euharistijsko klanjanje i Večernja molitva, javlja zenit.org.

Propovjednik pozvan voditi ovogodišnje duhovne vježbe je biskup Trondheima u Norveškoj mons. Erik Varden, OCSO. Ovaj redovnik, član Red cistercita strožeg opsluživanja, poznatijih kao trapisti, donio je u Vatikan monaški senzibilitet naslovljen Osvijetljen skrivenom slavom.

U uvodnom promišljanju pod naslovom Ulazak u korizmu govorio je kršćanskom miru koji nije nagrada za udoban život, nego preduvjet za preobraženo društvo. „Kršćanski mir nije obećanje lakog života“, istkanuo je mons. Varden napominjući kako je to plod hrabrog samodarivanja, ukorijenjenog u onomu što je pravedno i istinito.

Korizma nije vrijeme za polovične mjere

U svijetu naviknutom izjednačavati mir s odsustvom napetosti, biskup je povukao oštriju granicu dodavši kako mir na koji korizma poziva vjernike svijet ne može dati. Naglasio je kako to nije „pregovarano primirje“, nego unutarnji znak Kristove trajne prisutnosti. Mons. Varden je korizmu uokvirio kao vrijeme bitnosti u kojemu Crkva „uklanja višak“ - i materijalni i simbolički - kako bi stvorila prostor u kojem se vjernik može suočiti s onim što je uistinu važno.

Posvijestio je kako u tom „pročišćenom okruženju“ duhovna borba postaje neizbježna, a Crkva ne „razvodnjava“ svoj jezik kada govori o poroku i destruktivnim strastima. „Njezina gramatika nije relativistička, nego kategorična: 'da, da' i 'ne, ne'. Korizma nije vrijeme za polovične mjere. Središnje mjesto u ovoj bitci zauzima pročišćenje gnjeva“, kazao je biskup Varden i, citirajući asketskog učitelja iz sedmog stoljeća, Johna Klimaka, prisjetio se beskompromisnog upozorenja: „Ništa ne sprječava prebivanje Duha više od gnjeva“.

U današnjem vremenu, duboko obilježenom ideološkim podjelama i "digitalnom srdžbom", ovaj podsjetnik dobiva posebnu, suvremenu težinu. Prema biskupu istinski kršćanski identitet ne ogleda se u retoričkoj nadmoći ili težnji za kulturnom dominacijom, nego se isključivo mjeri vjernošću Kristovu primjeru i Njegovim zapovijedima. Dodao je kako je ta meditacija neraskidivo utkana u samu liturgijsku baštinu rimskoga obreda. Posvijestio je kako je više od jednoga tisućljeća, na Prvu korizmenu nedjelju, Rimska liturgija prije navještaja evanđelja o Kristovoj kušnji u pustinji predviđala svečani napjev gotovo u cijelosti preuzet iz Psalma 91 koji kaže: „Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega“. Posvijestio je kako jezik tog psalma istovremeno odiše borbenošću i spokojem, prizivajući Božju zaštitu usred svakoga iskušenja.

Kako bi dodatno osvijetlio dubinu tih riječi mons. Varden se oslonio na jedan od najsnažnijih cistercitskih glasova, Sv. Bernarda iz Clairvauxa. Tijekom korizme 1139. Bernard je redovnicima izrekao ciklus od 17 propovijedi upravo o tom psalmu. U tim je razmišljanjima pratio djelovanje milosti u jeku borbe: u otporu zlu, poticanju dobra, obrani istine i ustrajnosti na putu izlaska iz ropstva prema obećanoj zemlji.

Završno je zaključio kako se taj put često doima poput hodanja po oštrici britve, no podsjetio je da su, na kraju, uz čovjeka uvijek „vječne ruke“ - biblijska slika koja ljudsku hrabrost čvrsto usidruje u Božjoj vjernosti.

Neke od tema tijekom duhovne obnove

Nakon uvodnoga nedjeljnog nagovora dvije su refleksije posebno posvećene Sv. Bernardu: Sveti Bernard idealist u jutarnjim satima 23. veljače te Sveti Bernard realist poslijepodne 26. veljače. Ostale teme tijekom tjedna obuhvaćaju oslanjanje na Božju pomoć, put prema oslobođenju, sjaj istine, zagonetnu biblijsku frazu „tisuću će pasti“, obećanje „Ja ću ga proslaviti“, službu anđela te vrlinu razlučivanja. Ciklus će zaključiti meditacija o Komuniciranju nade, temi koja snažno odjekuje i izvan zidina Apostolske palače.

Inače, posljednjih godina Vatikan je više puta inzistirao da nada nije puki optimizam, nego teološka vrlina utemeljena na Uskrsnuću. „Prenošenje nade“ pretpostavlja da se netko prvo borio s očajem, pročišćenim gnjevom i odabrao vjernost umjesto praktičnosti. Drugim riječima, to je ishod same duhovne borbe s kojom je mons. Varden započeo ciklus predavanja.

Otvarajući korizmu meditacijom o radikalnom miru i discipliniranom učeniku, norveški biskup nije ponudio papi Leonu XIV. i Kuriji program administrativne reforme, već nešto temeljnije: poziv na unutarnju koherentnost.

Ž.I., KT