Kroz sedam točaka dokument potiče na pozornost prema kvaliteti kruha i vina namijenjenih za euharistiju, kao i prema osobama koje ih pripremaju te daje neke praktične upute.

"Dok su se, naime, do sada redovničke zajednice obično brinule za pripremu kruha i vina za euharistijsko slavlje, danas se oni prodaju i u supermarketima, trgovinama i putem interneta. Kako ne bi bilo dvojbi oko valjanosti euharistijske materije ovaj Dikasterij savjetuje biskupima da u vezi s tim daju upute, primjerice tako da se euharistijska materija potvrdi odgovarajućim certifikatima", piše u Dokumentu (br. 2) te se podcrtava da je Ordinarij dužan podsjetiti svećenike, osobito župnike i rektore crkava, o njihovoj odgovornosti na ovom području, a također i one koji proizvode kruh i vino za euharistiju.

Podsjećanja ne postojeće norme

U tom smislu upućuje se na već postojeće odredbe definirane u Zakoniku kanonskog prava (kan. 924) i Općim odredbama Rimskog misala (br. 319 – 323) te već objašnjene u instrukciji Redemptionis Sacramentum (RS) koju je objelodanila ova Kongregacija 25. ožujka 2004.

Stoga se u br. 3 ponavlja da kruh koji se upotrebljava na slavlju treba biti beskvasan, napravljen isključivo od pšenice i nedavno pripremljen, kako ne bi bilo opasnosti od raspadanja. "Teška je zloporaba u kruh za euharistiju dodavati voće, šećer ili med. Podrazumijeva se da hostije trebaju pripremati osobe koje, ne samo da se ističu čestitošću, nego trebaju biti i stručne u pripravi, te posjedovati odgovarajući alat" (RS, br. 48).

Također se podsjeća da vino treba biti prirodno, napravljeno od grožđa, čisto, nepokvareno, i ne pomiješano s drugim sastojcima te se valja paziti da bude čuvano u savršenom stanju i da se ne pretvori u ocat. "Zabranjeno je koristiti vino sumnjive autentičnosti i porijekla, jer Crkva zahtijeva sigurnost glede uvjeta potrebnih za valjanost sakramenata" (RS, br. 48).

Što je s kruhom bez glutena i moštom?

U br. 4 ovog dokumenta, navode se odredbe koje je Kongregacija za nauk vjere u svom Okružnom pismu predsjednicima biskupskih konferencija o opravdanim promjenama u korištenju kruha s malom količinom glutena i uporabom mošta kao euharistijske materije (24. srpnja 2003.) donijela radi osoba koje zbog različitih i teških razloga ne mogu konzumirati obični kruh niti vino fermentirano na uobičajen način.

Još jednom se ističe da hostije koje su potpuno bez glutena nisu valjana materija za euharistiju. "Valjana su materija hostije koje su djelomično bez glutena i takve da u njima ima dovoljno glutena za njihovu pripravu bez stranih dodataka, i ne pribjegavajući postupcima koji izobličuju prirodu kruha" (A. 1-2).

Također se ponavlja da je mošt, odnosno sok od grožđa, svjež ili konzerviran na način da se vrenje prekine postupcima koji ne mijenjaju njegovu narav (primjerice zamrzavanjem), valjana je materija za euharistiju (usp. A. 3).

Podsjeća se da je Ordinarij nadležan dati dopuštenje pojedinom svećeniku ili laicima da koriste nisko-glutenske hostije ili mošt za slavlje euharistije (usp. C. 3).

Zatim se (br. 5) napominje da je ista Kongregacija već definirala da se euharistijska materija pripravljena od genetski modificiranih organizmima može smatrati valjanom (usp. Pismo prefektu Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, 9. prosinca 2013.).

Biti svjesni odgovornosti "svetog posla"

Zbog svega toga, upozorava se da oni koju pripravljaju kruh i proizvode vino za misu, moraju biti svjesni kako njihov posao izravno utječe na euharistijsku žrtvu i da ovo zahtijeva njihovu časnost, odgovornost i kompetenciju (br. 6).

Na kraju se ističe da Ordinariji radi olakšavanja poštivanja općih normi, mogu konkretnim propisima usuglasiti norme na razini biskupskih konferencija.

"S obzirom na složenost situacija i okolnosti, kao što je nedostatak poštovanja prema svetomu, može biti korisno ovlastiti kompetentno tijelo da nadzire stvarno jamčenje istinitosti euharistijske materije dobivene od proizvođača, kao i onih koji su odgovorni za njezinu distribuciju i prodaju", navodi se na kraju dokumenta, uz prijedlog da bi biskupska konferencija mogla ovlastiti jednu ili više redovničkih zajednica koje bi obavljale taj posao "nadziratelja".

KT