„Nemojmo nikada ljude gledati kao suci, uvijek kao braća. Nismo nadziratelji tuđih života nego promicatelji dobra svih ljudi. A kako bismo bili promicatelji dobra svih ljudi, mnogo pomaže imati miran jezik, ne ogovarati druge“, istaknuo je papa Franjo.  

„Crkva postoji kako bi ljudima, također onima najudaljenijima ili zaboravljenima, naviještala da nas Bog prvi voli“, rekao je Sveti Otac u propovijedi koja je, temeljeći se na događaju iz Evanđelja o Zakeju, cijela bila usredotočena na poslanje Crkve i kršćana u svijetu. Prije mise, slavljene na Trgu Pija IX:, Papa se u katedrali Svetoga Pankracija zadržao u molitvi sa svećenicima. Točno prije 11 godina, 21. rujna papa emeritus Benedikt XVI. je posvetio oltar te katedrale.

Govoreći u propovijedi o Zakeju, koji je u očima svojih sugrađana bio onaj kojemu nema spasa, jer je bio nadcarinik, Papa je istaknuo kako se, unatoč preprekama, grijesima i ogovaranju, Bog sjetio tog najvećeg grješnika. „Što nam to govori“, upitao je Papa. „Da Crkva, pisano velikim slovom, postoji kako bi u srcu ljudi održala živom sjećanje da ih Bog voli. Ona postoji kako bi svakomu, i onom najudaljenijem rekla: Isus te voli i zove te tvojim imenom; Bog te ne zaboravlja, na srcu si mu“, rekao je te potaknuo vjernike da se, poput Isusa, ne boje proći svojim gradom i otići do zaboravljene osobe, do onoga tko je skriven iza sramote, straha i samoće, te da mu kažu: Bog te se sjeća.

„Život se mijenja upravo kada otkrijemo da Božja ljubav stiže do nas prije svega. Ako kao Zakej tražiš smisao života, i ne nalazeći ga bacaš se na surogate ljubavi, kao što je bogatstvo, karijera, užitak, neka ovisnost, dopusti da te Isus gleda  jer samo ćeš s Isusom otkriti da si uvijek voljen“, potaknu je poglavae Katoličke Crkvea te pozvao sve kršćane da se upitaju što je kod ljudi, kao Crkve, na prvom mjestu – Isus ili čovječje strukture.

„Svako se obraćenje rađa iz Božje nježnosti koja osvaja srce. Ako sve ono što radimo ne polazi od milosrdnoga Isusova pogleda, mogli bismo vjeru učiniti mondenom, kompliciranom, i ispuniti ju brojnim dodacima: kulturnim temama, političkim opcijama, stranačkim odlukama. Ali, zaboravlja se najosnovnije, jednostavnost vjere, ono što dolazi prije svega: živi susret s Božjim milosrđem. Ako to nije središte, ako se ne nalazi na početku i na završetku svakog našeg djelovanja, mogli bismo Boga držati 'izvan kuće', odnosno u Crkvi koja je njegov dom, ali ne s nama. On dolazi sa svojim milosrđem“, primijetio je papa Bergoglio.

Sveti otac kazao je kako bi bilo lijepo kad bi susjedi i poznanici osjećali Crkvu kao svoj dom, ali je i dodao kako se, nažalost, događa da zajednice mnogima postaju tuđe i neprivlačne. „Katkada smo i mi u napasti da stvaramo zatvorene kružoke, intimna mjesta za izabrane, osjećamo se elita“, upozorio je nadovezavši se kako ima mnogo braće koji osjećaju nostalgiju za domom, a nisu imali hrabrosti približiti se jer se nisu osjetili voljenima.

„Gospodin želi da njegova Crkva bude kuća među kućama, gostoljubivi šator u kojemu svaki čovjek, prolaznik u životu, susreće Njega koji je došao boraviti među nama. Neka Crkva bude mjesto na kojemu se druge nikada ne gleda odozgo prema dolje, nego poput Isusa sa Zakejem, odozdo prema gore. Zapamtite da je jedini trenutak kada je neku osobu dopušteno gledati odozgor, kada joj treba pružiti pomoć, jer je pala. Nemojmo nikada ljude gledati kao suci, uvijek kao braća. Nismo nadziratelji tuđih života nego promicatelji dobra svih ljudi. A kako bismo bili promicatelji dobra svih ljudi, mnogo pomaže imati miran jezik, ne ogovarati druge“, naglasio je papa Franjo te dao savjet što učiniti ako netko osjeti želju za ogovaranjem. Dobar je lijek ugristi se za jezik.

„Pozvani smo ne biti komplicirani kršćani koji sastavljaju tisuću teorija i gube se tražeći odgovore na mreži, nego da budemo poput djece kojoj su potrebni roditelji i prijatelji. I nama je potreban Bog, potrebni su nam i drugi, potrebno nam je da u drugima ne vidimo neprijatelja, jer učenici misle samo na dobro koje mogu učiniti“, zaključio je Sveti Otac, prenosi IKA.

KT