Svoju je propovijed usredotočio na potrebu odbacivanja mržnje, podjele i osvete dok se nastavlja njegovanje kulture milosrđa i dobrodošlice.

"Danas nas evanđelje vodi u prispodobu o izgubljenom sinu pokazujući očev odgovor kada je vidio povratak svoga sina. Duboko potresen, on istrči ispred njega. Otac se raduje što ga vidi kako se vraća. Njegova radost ne bi bila potpuna bez prisustva drugog sina. Zatim ga pokušava pronaći i poziva ga da se pridruži slavlju, ali stariji se sin pojavio uzrujan zbog proslave jer je bio nespreman. Radije bi bio siroče nego brat. On preferira izolaciju od susreta, gorčinu od radosti. Ne samo da nije u stanju razumjeti ili oprostiti svome bratu, ne može prihvatiti oca koji je sposoban oprostiti, spreman čekati strpljivo, vjerovati i nastaviti tražiti, da nitko ne bude izostavljen. Jednom riječju, otac je sposoban za suosjećanje», ustvrdio je papa Franjo i naglasio da u toj priči možemo vidjeti danas naše vlastite podjele svađe i agresivnosti kao i sukobe koji uvijek vrebaju na vratima naših visokih ideala, naše napore da izgradimo društvo bratstva, gdje svaka osoba može doživjeti i sada dostojanstvo biti sin ili kći.

«Isus nas poziva da zastanemo i promatramo srce našeg Oca. Samo iz te perspektive možemo još jednom priznati da smo braća i sestre. Samo u tom golemom horizontu možemo nadići naše kratkovidne i razdjelne načine razmišljanja i vidjeti stvari na način koji ne umanjuje naše razlike u ime prisilnog jedinstva ili mirne marginalizacije. Samo ako možemo svaki dan podignuti pogled prema nebu i reći 'Oče naš', moći ćemo biti dio procesa koji nas može natjerati da jasno vidimo stvari i riskiramo da više ne živimo kao neprijatelji, nego kao braća i sestre", istaknuo je Rimski biskup.

"Sve što je moje je tvoje" (Lk 15,31), kaže otac svom starijem sinu. On ne govori toliko o materijalnom bogatstvu, kao o dijeljenju vlastite ljubavi i suosjećanja. To je najveće nasljeđe i bogatstvo kršćanina. Umjesto mjerenja sebe ili klasifikacije prema različitim moralnim, društvenim, etničkim ili vjerskim kriterijima, trebali bismo biti u stanju prepoznati da postoji još jedan kriterij, onaj koji nitko ne može oduzeti ili uništiti jer je to čisti dar. To je spoznaja da smo mi ljubljeni sinovi i kćeri, koje Otac čeka i slavi», ustvrdio je naglasivši kako evanđeoska prispodoba ostavlja otvoren kraj.

«Vidimo oca kako traži starijeg sina da dođe i sudjeluje u slavlju milosrđa. Pisac Evanđelja ne govori ništa o onome što je sin odlučio. Je li se pridružio zabavi? Možemo zamisliti da ovaj otvoreni završetak treba napisati svaki pojedinac i svaka zajednica. Možemo je dovršiti načinom na koji živimo, načinom na koji gledamo na druge i kako se odnosimo prema bližnjemu. Kršćanin zna da u Očevoj kući ima mnogo soba: jedini koji ostaju vani su oni koji odluče ne sudjelovati u njegovoj radosti. Draga braćo i sestre, želim vam zahvaliti za način na koji svjedočite Evanđelje milosrđa u ovoj zemlji. Hvala vam na vašim naporima da svaku od svojih zajednica učinite oazom milosrđa. Ohrabrujem vas da i dalje dopuštate da kultura milosrđa raste, kultura u kojoj nitko ne gleda na druge s ravnodušnošću ili odbija oči pred njihovim patnjama (usp. Misericordia et Misera, 20). Držite se bliskima malenima i siromašnima i svima onima koji su odbačeni, napušteni i ignorirani. Nastavite biti znak Očeva ljubaznog zagrljaja», rekao je papa Franjo na kraju propovijedi.

Nakon mise slijedi oproštajna ceremonija u zračnoj luci te let ka Rimu

KT