Na skupštini sudjeluju predsjednici biskupskih konferencija iz cijele Europe, među kojima i predsjednik Biskupske konferencije BiH vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić.

U uvodnom dijelu zasjedanja predsjednici europskih biskupskih konferencija sudjelovali su u Bazilici Sv. Petra u Vatikanu na misi koju je predvodio papa Franjo.

U homiliji je Sveti Otac sudionicima naglasio tri riječi o kojima su kao kršćani i europski biskupi pozvani promisliti: razmotriti, obnoviti i vidjeti.

„Putem proroka Hagaja, dva puta Gospodin poziva narod neka razmotri o njihovom putu. O kojim to putevima trebaju promisliti? Ljudi su, po povratku iz izbjeglištva, brinuli o obnovi svojih domova, a sada su udobno smješteni kod kuće, dok je Božji dom u ruševinama, a nema ga tko obnoviti. Te riječi – Razmotrite svoje putove! (Hag 1,5), izazovne su i danas, jer u Europi mi kršćani možemo biti u napasti zadržati se u udobnosti svojih struktura, domova i crkava, u sigurnosti koje pružaju naše tradicije, zadovoljni s određenim stupnjem konsenzusa, dok su crkve oko nas sve praznije, a Isusa se sve više zaboravlja.

Razmislite o tome koliko ljudi više ne gladuje i ne žeđa za Bogom. Ne zbog toga što su zli, nego jer nema tko bi u njima probudio čežnju za vjerom i utažio tu žeđ ljudskog srca“, posvijestio je Sveti Otac, te naznačio kako tu žeđ potiskuje „diktatura konzumerizma“.

„Nakon razmatranja, korak koji slijedi jest obnavljanje. 'Podignite opet Dom', rekao je Bog putem proroka (Hag 1,8), a narod je ponovo izgradio Hram. Prestali su biti zadovoljni mirnom sadašnjosti te su počeli raditi za budućnost. To je potrebno za izgradnju zajedničkog europskog doma: ostaviti iza sebe kratkoročnu hitrost i vratiti se dalekovidnoj viziji otaca, proročkoj viziji cjeline. Isto se može reći i za Crkvu, Dom Gospodnji. Kako bismo ju učinili lijepom i otvorenom, moramo zajedno gledati prema budućnosti, a ne obnavljati prošlost. Naravno, moramo započeti od temelja, jer tamo započinje obnova, iz žive tradicije Crkve koja se temelji na onom bitnom – na radosnoj vijesti, blizini i svjedočenju“, kazao je poglavar Katoličke Crkve te biskupima zahvalio na obnovi koju čine po Božjoj milosti.

U nastavku je progovorio o riječi „vidjeti“. „Svaka obnova je zajednička, u zajedništvu s drugima. Vizije se možda razlikuju, ali se zajedništvo mora očuvati. Obnavljamo li na taj način, moći ćemo omogućiti našoj braći i sestrama da vide. Toliko ljudi u Europi gleda na vjeru kao déja vu, relikviju prošlosti. Zašto? Jer nisu vidjeli Isusa na djelu u njihovim životima. To se nerijetko događa jer ga mi, našim životima, nismo dovoljno svjedočili. Bog se objavljuje u licima i djelima muškaraca i žena koji su preobraženi njegovom prisutnosti. Ako kršćani, umjesto da zrače zaraznu radost Evanđelja, nastave govoriti zastarjelim, intelektualnim i moralističkim vjerskim jezikom, ljudi neće moći vidjeti Dobroga pastira“, upozorio je papa Franjo.

Na kraju je kard. Vincent Nichols, potpredsjednik CCEE-a pročitao poruku kard. Angela Bagnasca, predsjednika CCEE-a. Među ostalim, u poruci je kardinal Bagnasco napisao kako će krajem skupštine biti izabrano novo Predsjedništvo CCEE-a.

Po završetku mise sudionici plenarnog zasjedanja posjetili su grobove papa koji su pratili CCEE u njegovu radu te se ondje pomoliti.

Kako prenosi Vatican News, u popodnevnim satima 24. rujna, predsjednike europskih biskupskih konferencija na Kvirinalu primit će predsjednik Republike Italije Sergio Mattarella.

Podsjetimo kako tema odabrana za plenarno zasjedanje CCEE – 50 godina u službi Europe, sjećanje i perspektive u kontekstu enciklike Fratelli tutti, želi biti prigoda za analizu stanja u Europi, utvrđivanje najznačajnijih elemenata koji utječu na Crkvu i društvo kontinenta i živo sjećanje na kršćanske korijene utkane u njezinu povijest. Time se ujedno nastoji obnoviti opredjeljenje Crkve za izgradnju Europe, slijedeći poticaj pape Franje koji je u svojoj poruci europske biskupe prigodom zasjedanja u Santiago de Composteli pozvao da se zalažu „za novi europski humanizam, sposoban za dijalog, integraciju i rađanje“ kako bi Europa mogla „rasti i razvijati se kao obitelj naroda, zemlja mira i nade“.

J.P., KT