Afrička ljubav okrunjena brakom


Zahvaljujući mrežnoj stranici „Maloga doma“, prenosimo nesvakidašnju afričku priču o dvoje mladih volontera, Anamariji i Filipu iz Istre.

Foto: Mali dom

Foto: Mali dom

Na mrežnoj stranici Malog doma, kojeg u Subukiji u Keniji vodi hrvatski misionar fra Miro Babić, pronašli smo i preuzeli priču o volonterima Anamariji Šuran iz Pazina i Filipu Mariću iz Kanfanara iz Istre.

Filip i njegova djevojka Anamarija Šuran volontirali su četiri mjeseca u dječjem sirotištu u Tanzaniji, a zatim su došli u posjet Malom domu, a Afrika je zapravo povezala ovo dvoje mladih ljudi. A evo kako je sve počelo.

„Ideš u Afriku“ bio je svojevrstan ulet s kojim je Anamarija na jednom partyju 2015. pozvala Filipa da krene s njom, kada je spomenuo da bi volio nekuda otputovati, a ona se baš tada pripremala za svoj drugi volonterski odlazak u afričko sirotište. Filip je kao iz topa ispalio da ide i tako se rodila jedna ljubav.

FIlip je prije devet godina u teškoj prometnoj nesreći ostao prikovan za kolica, ali hrabrost i volju ovog mladog čovjeka ništa ne može zaustaviti.

„Vidjet ćete, s Filipom u društvu gotovo ne primjećujete da on nešto ne može“, rekla je Ivana Marasović, hrabra mlada žena iz Hrvatske koja je osnovala i vodi Sirotište Sv. Ante u Tanzaniji kojemu se priključila Anamarija, a potkraj 2015. sa sobom dovela i Filipa.

Sirotište se pripremilo za njihov dolazak, napravili su kosinu kako bi Filip mogao samostalno ulaziti u prostore sirotišta, a djeca nisu mogla dočekati da novi stanovnik isproba ulaz koji su mu priredili pa je zaradio ovacije kada se prvi puta otisnuo niz kosinu. I onda je krenulo isprobavanje, svako dijete željelo se provozati s Filipom u njegovom krilu. Ovaj Istranin postao je dio njihovog života, a oni su svakodnevno iskreno brinuli o njemu i doslovno se utrkivali tko će biti brži da mu pomogne i pogura ako slučajno negdje zapne.

Spremali su novi vrtić, maljali zidove, brinuli o djeci, prali veš i kuhali afričku hranu, obilazili sela i tražili djecu kojoj su potrebni kumovi, sve to zajedno s puno ljubavi i nezaustavljive mladenačke energije. Povremeno bi im na putu do sljedećeg sela pomogao pikipiki – tako se na svahiliju zove motor. Na njemu bi se vozila Anamarija, a Filip se otraga pridržavao. I postali su atrakcija među lokalnim stanovništvom. Imao je Filip često i cijeli vagon svojih malih prijatelja iz sela koji su mu malo pomagali, ali puno češće jednostavno djetinje uživali i glasno se smijali od čiste sreće kada bi ih Filip povezao.

Na kraju svog boravka u Africi Anamarija i Filip odlučili su posjetiti Mali dom u Keniji pa im nije bilo teško pretumbavati se satima po trošnim matatu vozilima (mini busevi koji u Africi služe za transport putnika) i prijeći oko 1 600 km dok su s juga Tanzanije stigli u središnju Keniju.

„Stigao je bijeli čovjek u kolicima“, bio je to potpuno neočekivani prizor kada su djeca Malog doma ugledala Filipa dok mu je fra Miro pomagao da izađe iz terenca kada su stigli u sirotište. Došao je netko doista sličan njima. Odmah su našli zajednički jezik: Anamarija i Filip pokazali su im par fora koje su naučili s djecom u Tanzaniji, oduševili ih znanjem svahili jezika jer engleski jezik nije tako zastupljen kao u Keniji pa volonteri ovog tanzanijskog sirotišta moraju ovladati svahilijem kako bi se mogli sporazumijevati s djecom. I za par minuta krenula je lovica u kolicima, drži, lovi, ne daj, skreni. Na svakim kolicima bilo je okačeno bar još dvoje „pomagača“…

Fra Miro i djeca bili su sretni što su Anamarija i Filip došli među njih, a mališanima je to bila iznimna prilika da upoznaju nekoga tko doista može razumjeti njihovu borbu i volju za uspjehom kada npr. kolicima zapnu na neravnom kamenitom putu do škole ili na drvenoj gredi na ulazu u učionicu.

Priča dvoje mladih dobila je ovih dana predivan nastavak. Sunčane rujanske subote ispred crkvice Sv. Duha u istarskom selu Korenići, odakle potječe Anamarija i gdje inače živi njezin nono, Anamarija i Filip obećali su jedno drugome vječnu ljubav, onu koju su započeli pred odlazak na volontiranje u Afriku, a zaručili se prije godinu i pol okruženi djecom u afričkom sirotištu.

Vjenčao ih je njihov veliki prijatelj i posebni gost na vjenčanju fra Miro Babić, netom prije svog povratka u Afriku. Tako je i njegov ovogodišnji godišnji odmor u domovini zaokružen na najljepši način. Obred vjenčanja ispred crkvice bio je posebno emotivan. „Ajme koliko emocija, pjesme, suza, veselja, ma svega!“, rekla je Anamarija.

A nakon vjenčanja uskoro kreću ponovno na afričko putovanje. No ovaj put Anamarija i Filip Marić odlaze s posebnim ciljem – pripremiti i započeti gradnju novog sirotišta u Tanzaniji, gdje su uz obalu jezera Nyasa, na granici s državom Malawi, već prošle godine kupili zemlju za novo sirotište. Njihov projekt ”WE ARE ONE” svakako ćemo pratiti.

Mali dom