Marina Kljajo-Radić

Isus i dobri čovjek


Pjesnikinja versima oslikava čovjekove najdublje i najplemenitije osjećaje, njegove svijetle staze i stranputice. Konstanta njezina stvaranja je i duhovna poezija.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Marina Kljajo-Radić rođena je 25. siječnja 1962 u Mostaru. Živi u Bijelom Polju. Završila je Filozofski fakultet u Mostaru, Odjel hrvatski jezik i književnost, te 20 godina predavala hrvatski jezik u osnovnoj školi. Na PDS-u Jezici i kulture u kontaktu obranila doktorsku disertaciju Pjesništvo Lucijana Kordića te već nekoliko godina radi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Afirmirana je književnica, a među njezinim brojnim angažmanima ističu se i dužnost predsjednice Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne obnašala je od 2008. do 2013., kao i uređivanje časopisa Osvit i Bjelopoljska zora.

Piše od najranije mladosti, a pjesme su joj zastupljene u mnogim bosanskohercegovačkim, hrvatskim i svjetskim antologijama te prevođene na više jezika.  

Objavila je pet zbirki pjesama (Tragovi, Narančasti cvijet, Sjaj slova, Svitac kameniti, S neba cvjetovi, San na rijeci koja je prevedena i objavljena i na albanskom), sabrane recenzije Plodovi pjesme, roman Borba za život i književno-znanstveno djelo Pjesništvo Lucijana Kordića

Poeziju, književne kritike i oglede objavljuje u brojnim domaćim i inozemnim časopisima, a svoje stvaralaštvo predstavljala je po cijelom svijetu. O njezinu pjesništvu afirmativno su se očitovali brojni poznati književni stručnjaci i kritičari. Mostarska poetesa versima oslikava čovjekove najdublje i najplemenitije osjećaje, njegove svijetle staze i stranputice, životne bure i odbljeske radosti postojanja, kao i aktualne trenutke te proputovane i udahnute krajolike. Konstanta njezina književnog svijeta je i duhovna poezija. Ona, zapazio je prof. dr. Antun Lučić, samozatajno stvara ritmičke pjesme i čini se da su nastale u dahu, ali s dugo proživljenim iskustvom. Govoreći o njezinoj knjizi S neba cvjetovi, Božidar Petrač piše kako dosadašnje njezine zbirke svjedoče da je riječ o pjesnikinji čiji pjesnički duktus udovoljava strožim kriterijima ocjenjivanja i prosudbe njezina poetskog stvaranja, dok Ante Matić u recenziji naslova Svitac kameniti, između ostalog, ističe: „Marina je kršćanska pjesnikinja, vjernica koja svjedoči svoju vjeru.“ Njezino vjerničko iskustvo svjedoče i stihovi koje predstavljamo.

Badnja večer
Ti koji se noćas
Imaš roditi
Po dvije tisuće i deveti put
Na slami u štali
Uđi noćas u moj dom
Raskošni
I užeži svjetlo radosna
Trpljenja
Zapovjedi: Bdijte i čuvajte
Ljubav!
Samo u nju odložit ću
Svoju svjetiljku
24. prosinca 2009.

Božić
Rađa se milost
Prisutnosti Božje
Tako potrebne
Za koračanje
Zemaljsko
Dolazi
Ljubav
Brižnog Oca
I službenice Majke
Nama
Božić, 2005.

Isus i dobri čovjek
U dobrom čovjeku
Isus prostre ležaj
I nastani se
Svako jutro upali
Svjetiljku vjere
I bdije
U tegobama i opasnostima
Uspori mu korak
Ili ga skrije
Čista duša
Blista kroz prozore
Bezljublja svijeta
10. siječnja 2010.

Nebeski cvjetovi
Tražili smo ih
Zajedno
U planinskom vrhu, litici
I kamenu
I kada su bili visoko
Nedokučivi
Svijao si stabljiku
K meni
Od mirisa nebeskog cvijeća
Trajem
I danas mi je previsoko
Poneki cvijet
Ti ga, oče, sagibaš s neba
K meni
A on mi miriše
Tajnom neba
11. studenoga 2008.