Marina Kljajo-Radić
Čet, 25. Siječanj 2018. 18:00
Pjesnikinja versima oslikava čovjekove najdublje i najplemenitije osjećaje, njegove svijetle staze i stranputice. Konstanta njezina stvaranja je i duhovna poezija.
Priredila: Lidija Pavlović-Grgić
Marina Kljajo-Radić rođena je 25. siječnja 1962 u Mostaru. Živi u Bijelom Polju. Završila je Filozofski fakultet u Mostaru, Odjel hrvatski jezik i književnost, te 20 godina predavala hrvatski jezik u osnovnoj školi. Na PDS-u Jezici i kulture u kontaktu obranila doktorsku disertaciju Pjesništvo Lucijana Kordića te već nekoliko godina radi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Afirmirana je književnica, a među njezinim brojnim angažmanima ističu se i dužnost predsjednice Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne obnašala je od 2008. do 2013., kao i uređivanje časopisa Osvit i Bjelopoljska zora.
Piše od najranije mladosti, a pjesme su joj zastupljene u mnogim bosanskohercegovačkim, hrvatskim i svjetskim antologijama te prevođene na više jezika.
Objavila je pet zbirki pjesama (Tragovi, Narančasti cvijet, Sjaj slova, Svitac kameniti, S neba cvjetovi, San na rijeci koja je prevedena i objavljena i na albanskom), sabrane recenzije Plodovi pjesme, roman Borba za život i književno-znanstveno djelo Pjesništvo Lucijana Kordića.
Poeziju, književne kritike i oglede objavljuje u brojnim domaćim i inozemnim časopisima, a svoje stvaralaštvo predstavljala je po cijelom svijetu. O njezinu pjesništvu afirmativno su se očitovali brojni poznati književni stručnjaci i kritičari. Mostarska poetesa versima oslikava čovjekove najdublje i najplemenitije osjećaje, njegove svijetle staze i stranputice, životne bure i odbljeske radosti postojanja, kao i aktualne trenutke te proputovane i udahnute krajolike. Konstanta njezina književnog svijeta je i duhovna poezija. Ona, zapazio je prof. dr. Antun Lučić, samozatajno stvara ritmičke pjesme i čini se da su nastale u dahu, ali s dugo proživljenim iskustvom. Govoreći o njezinoj knjizi S neba cvjetovi, Božidar Petrač piše kako dosadašnje njezine zbirke svjedoče da je riječ o pjesnikinji čiji pjesnički duktus udovoljava strožim kriterijima ocjenjivanja i prosudbe njezina poetskog stvaranja, dok Ante Matić u recenziji naslova Svitac kameniti, između ostalog, ističe: „Marina je kršćanska pjesnikinja, vjernica koja svjedoči svoju vjeru.“ Njezino vjerničko iskustvo svjedoče i stihovi koje predstavljamo.