Čet, 28. Ožujak 2019. 14:30
Za ovog će stolara i pjesnika upućeni reći kako su mu pjesme u znaku Krista i neprekidna pogleda u nebo.
Priredila: Lidija Pavlović-Grgić
Marko Oršolić rođen je 8. studenoga 1965. u Tolisi gdje živi i radi. Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, a bavi se stolarstvom. Uz sve svoje poslove i afinitete taj obiteljski čovjek i otac troje djece prigrlio je i poeziju. Do sada je poetske priloge objavljivao u raznim časopisima. Objavio je i jednu samostalnu zbirku On, a s nekoliko pjesama zastupljen je u zajedničkoj zbirci Posavski motivi. „Marko Oršolić živi i radi u podneblju sviknutom na blagost i poniznost, praštanje i čežnju za Kristom. Krist je, može se reći, onaj koji se najčešće 'osobno' pojavljuje u ovim pjesmama, no isto tako On je u njima prisutan i na 'benhurovski' način. Nema ga, a sve je u njegovu znaku“, zapisao je Milan Maćešić u recenziji knjige On dodajući kako se većina Oršolićevih pjesama doima poput molitvi.
„…Oršolić je stolar, baš kao i njegov rabin. I kao što u tesarskom zanatu nailazimo na simboliku vječnosti, života poslije života, tako je i u nauci onoga koji je sam bio tesar u vrijeme svojeg ljudstvovanja. Jer, obradom drveta drvetu se produžava život. Obradom čovjeka kroz Krista čovjeku se, također, produžava život, sve tamo do vječnosti… i dalje“, zapisao je Maćešić. Prema njegovim riječima, čak i u trenutcima potpunog očaja, straha i poniženja, ovaj nam pjesnik ne nudi princip taliona, već čvrsto, iako teško i ne bez sumnje, stoji nogama na zemlji, pogleda uprtog u nebo. „U trenutku kad shvati da su mu zvijezde iznad glave poprilično pomiješane, on ne posrće, ne jauče, ne proklinje, nego i dalje 'samo gleda u nebo'“, zaključuje recenzent, a mi donosimo nekoliko naslova kako bismo potkrijepili rečeno.
ON
U njegovim rukama
mijenja se svijet.
Svako moje nadanje
dobiva puninu,
svako djelo zadovoljštinu,
svaka kreacija smisao.
Kad On zapjeva
plesat će
sve stvaranje.
***
Uzeo sam iz korica Bibliju.
Znam, nikad je se neću nasititi
tek svjetlu vrata odškrinuti,
rado bih se našao pred njim
koji je iza svih pogrešaka
koje odapnem na sebe.
Strpljivo me čeka
na granici naravnog i nadnaravnog.
Uzeo sam Bibliju
i stavio u srce Isusa
pa sad hodam razderana srca
a On me tješi
brani i podržava.
Svojom ljubavi
obrisat će suze čovječanstvu
koje žudi za buđenjem.
***
Hodao sam dugo
ovom suznom dolinom...
Bilo je
i radosti,
i krvi,
i bijesa.
Ali do sada
ne nađoh mjesto
gdje ću raspeti
moje drago zlo
moje JA.
***
Ne prosipajmo
užareno biserje
i suhe lovore
po postelji.
Križ koji unutra stoji
dovoljan je
sam sebi
i iznutra se gleda
a napolje
sja.
***
Čemu da se ponadam
u tutnjavi smrtnih oružja?
Naprijed se ne može
Nazad nas ne trebaju.
Ostaje mi samo
gledati u nebo.
***
Pokažite mi grešnika!
Kad tamo;
ni grešnika,
ni gomile,
ni mene!
Samo svijetle
male duše.
***
Odnesite laži
s moga praga
i ne vraćajte se više takvi!
Vi, ishlapjele olupine
zemaljske iluzije!
Vratite se
tek kad počnete
ljubiti istinu.
Tad će vam ovi pragovi
osluhnuti stopala.