Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Novinarka i knjiženica Vesna Hlavaček rođena je 1951. u Mostaru gdje je završila gimnaziju i studij materinskoga jezika i književnosti južnoslavenskih naroda na Pedagoškoj akademiji, te bila polaznicom dvogodišnjeg Dramskog studija pri Narodnom pozorištu. Radila je u prosvjeti, poduzeću Hepok, Plantaže-Mostar, obiteljskom poduzeću Onix te u više medijskih kuća, a paralelno s navedenim angažmanima posvećivala se pisanju poezije.

Dio pjesama nastalih tijekom 30-godišnjeg književnog rada objavila je pod naslovima Puni krug (DHKHB i Synopsis, 2008.) i Tebi (HKD Napredak, 2009.).

Svoje pjesništvo predstavljala je i na stranicama brojnih poznatih časopisa te kroz programe književnih festivala u Bosni i Hercegovini i izvan nje, dok joj je poezija prevođena i objavljivana na engleskom, francuskom i armenskom jeziku. Osobitost stvaranja ove poetese je iznimno zahtjevna sonetna forma kojoj je vjerna od početka pjesničkog puta, dok joj je ljubav glavna odrednica – sve o čemu piše, Hlavaček natapa ljubavlju donoseći originalne stihotvore o najbližima, unutarnjim proživljavanjima, Bogu, prirodi, umjetnosti…

Svojevrsna preporuka za čitanje poezije Vesne Hlavačekmogu biti i riječi njezine pokojne recenzentice Tee Benčić Rimay: „Poezija mora nekamo voditi, rekli su pjesnici nadrealizma. Stihovi imaju moć promijeniti svijet, vidjet ćemo to uranjajući u poeziju Vesne Hlavaček. Jer, ako mijenjaju pojedinačne sudbine, ako je njihova snaga identična vjeri u božansko, ako je ljubav jača i od smrti i od vremena, oni mijenjaju i svijet – ne samo u očima pjesnikinje, nego i onih koji umiju čitati.“ Nakon dviju zapaženih stihozbirki Hlavaček priprema i treću poetsku knjigu radnog naziva Samo svemoćna ljubav, koja će, kako nam je autorica otkrila, donijeti i pjesme prožete Ljubavlju iz koje svi trajemo i u koju su uronjene sve naše ljubavi. Ljubavlju su prožete i njezine pjesme posvećene Isusu kojem se obraća kao blisku prijatelju, suputniku i supatniku.

ISUS

Posvud oko mene, nadohvat mom umu,

odmah ponad srca, sveđer on je tu…

Ako i dvojih, sad već dobro znam: svu

bol, ljubav, strah, sve što god na drumu

životnom me skoli, prihvatit će blago

i privit me lako uz svoj meki skut…

Taj prozračni, mirisni, posve bezimeni, što put

otvara mi sobom, i svjetlucajući k'o drago

kamenje, u prah raspršeno, k'o proljetni dan

spušta se na rame moje: i dok leluja,

poput cirusa, obuhvaćam ga, k'o djetinji san

i primam u naručje prepunjeno bolom. Od bruja

mu šapta, što glazba je i šutnja, kroz stan

mog bića, neizreciva teče struja spokoja…

ROĐENA U ISUSU

Nikoli Šopu

O, Isuse, u ovom strašnom trenu,

oslonac mi je Tvoj dah, što svemu

miris daje ružičnjaka, u kojemu

Te sretoh prvi put… Ženu

si vidio, tek, što drugima sliči… Znao

si da u Tebi će procvjetat joj duh,

o, znao si da će Ti darovati kruh

svoga života, i u Te uroniti, kao

u zdenac – blistav od ljepote;

slutila sam: u Tvome dobrote

prepunom naručju ću usniti

san vječni, a onda, opet, živa,

bestjelesna, sretna se roditi; siva

koprena će s očiju mi spasti:

Ti ćeš me ljubavlju umiti.

SVI MOJI DRAGI

Svi su tu, okolo mene, blagi,

u hladu mog davnog doma snatre…

Slijede moj korak. Dok spavam, kraj vatre

bdiju, da ne ugasne… Svi moji dragi

Uza me žive, te dobre sjeni… Ljubavi

jastuke meke podmetnu mi pod glavu,

dok obuhvaćam planetu plavu

I kušam shvatiti, i preživjeti, u snu, na javi

mi šapću: bila si voljena, voljena jesi…

O, Isuse moj, s neba mi snesi

Znamen, pomozi da ove dane

kušnje podnesem. Uskrs je ovaj svet…

Donesi mir mojoj djeci, obasjaj svijet

Snagom ljubavi. Nek' svima cvjetni Uskrs svane…