čet, 28. rujna 2017. 12:25
Preko stihova stolačkog pjesnika upoznat ćemo hercegovačkog čovjeka i njegovu tradiciju. Na osobit način oslikava stolačko brdo Križevac, snagu zvona s Bistrika te doživljaje i ozračja blagdana u zavičaju i drugdje.
Priredila: Lidija Pavlović-Grgić
Hercegovački pjesnik Ivo Raguž rođen je 3. siječnja 1957. u Baranima kod Stoca. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a Filozofski fakultet (1976. – 1980.) u Sarajevu. Više od 20 godina intenzivno se, uz redoviti posao, bavi novinarskim radom, marljivo bilježeći i analizirajući sva događanja u svome gradu i općini. Od 1992. do 1995. bio je predstojnik Odjela društvenih djelatnosti Općinskoga vijeća Stolac. Po zanimanju je profesor hrvatskoga jezika i književnosti, a od 1995. do 2002., te od 2008. do 2009. obnašao je dužnost ravnatelja Srednje škole Stolac gdje i danas radi.
Još u srednjoškolskim i studentskim danima počinje pisati pjesme. Poeziju i novinske tekstove objavljivao je u mnogim listovima i časopisima, a zastupljen je i u antologiji Hrvatsko pjesništvo donje Hercegovine.
Potpisuje tri poetske zbirke – Sarajevske stranice (1988.), Tijesni su mostovi naši (2000.) i najnoviju Stolačke st(r)anice.
Preko njegovih stihova upoznat ćemo hercegovačkog čovjeka i njegovu tradiciju, kolorit stolačkog kraja i puls života kamena i grožđa, a pjesmom često priziva i svoje sarajevske uspomene sa studija. Na osobit način oslikava stolačko brdo Križevac, snagu zvona s Bistrika te doživljaje i ozračja blagdana u zavičaju i drugdje.
KRIŽEVAC
BISTRIK
MALA GOSPA U STOCU
(1974. godine)
STARICA
PODNE JE