Pjesme Gospi u čast

Kraljice Mira, Raj nam otvori!


U povodu blagdana Velike Gospe tradicionalno donosimo poeziju posvećenu Djevici Mariji – od stihova Đure Sudete (1903. – 1927.) do ostvarenja suvremenih pjesnika.

PERO PAVLOVIĆ

Vidoštačka Kraljica

Na zabatu srca tiho čežnja zori

Dragost i ljepotu, ćuh ozarna neba

Oćuhnutu slovcu žar ljubavi treba

Da sliku i pogled u pjev razbokori


Dragovitu sliku, Gospu s Vidoštaka

Uspomenu drevnu u tropletu zarja

Uskrisimo vjerom u biserje raja

I obiljem mira cvate ljubav žarka


Zasvodila javke snohvatica draga

Sarsenterum cviće, križ sa stećka sjeća

Kad ćeš dušo trpka naužit se blaga


Po sebi malena a duhom sve veća

Promisao nujna iskon kušnje tiče

Ozorenim glasjem: Sursum corda, kliče

 

 

FABIJAN LOVRIĆ

Gospi
 

Gospe kopna i mora,

Gospe od Loreta,

hoće li ljubav

ovoga svijeta

znati cvjetati

kao Tvoj san

ili će svjetlost

sljepilom biti,

kad oči bespomoćno

klonu na sjaj,

a riječi izgube snagu?


Tko će nam, Gospe draga,

uliti snagu Duha

u naše prazne duše,

u srca koja čeznu?


Zar će majčinu, nježnu,

suzu obliti rumen

sa lica Tvojega sina?


Čekamo anđele

iz svetih, plavih visina,

krv i tijelo što nose

stvorene djelom Sina,

čekamo snagu Oca;

čovjek čovjekom neka bude,

poštena svaka riječ,

neka ima ovca i vuk,

trava neka siše mliječ

i neka se obratimo:

duhom, mišlju i djelom.


Duh, gospodar neka bude

nad našim grešnim tijelom!


Gospe kopna i mora,

Gospe od Loreta,

hoće li ljubav znati

rasti na stablu cvijeta?


Primošten

 

 

LJERKA MIKIĆ

Majko milosti

Majko milosti

moli za nas;

Izvore radosti,

budi nam spas!


Zvijezdo sjajna,

Cestu nam pokaži;

Ružo otajstvena,

Mirisom nas snaži!


Djevice vjerna,

čuvaj nas i štiti;

Škrinjo zavjetna,

ravnaj naše misli!


Prijestolje mudrosti,

Ti upravljaj nama;

Uzroče naše radosti,

duhovna si hrana!


Kućo zlatna,

u Dom nas odvedi;

Utočište grješnika,

vodi nas pobjedi!


Kraljice anđela,

zakrili nas;

Pomoćnice kršćana,

naš jedini spas!


Kraljice Svete Krunice,

za nas se moli;

Kraljice Mira,

Raj nam otvori!



ĐURO SUDETA

Ave Maria

O, zaspite me, prekrijte me svega;

blagoslov Njen neka i na me prospe,

kad sjajna među vas s onog siđe brijega

- žito,

    o travo,

         djeco naše Gospe!


O, zaspite me, prekrijte me - svega!

Ruka je moja umorna i trudna,

da k Njoj se digne. Ja ne mogu više.

Ne mogu - bol je moja uzaludna

ja ćutim kako nekuda sve više

ruka je moja umorna i trudna.


A što ja mogu, što sam čovjek dao?

Da mi je Ljubav silna kao more?

O, da sam sunce, da bih vječno sjao,

o, da sam cvijet sa vrha Karmel gore.

A što ja mogu, što sam čovjek dao?


Dadoh li himne sjajnije i veće

od cvrčka u tu večer uznesenu!?

Il′ slike ljepše nego što je veče,

kad zlatna polja Pozdravljenja prenu!?

Dadoh li himne sjajnije i veće?


O, što su zvuci velikog Šopena,

o, što su slike slavnog Rafaela

spram jednog samo jednog trena

kad pozdrav Gospi šalju žita zrela.

O, što su zvuci velikog Šopena!


I što je naše ovo naše Lijepo?

ushit rad kojeg pljeskamo ko djeca.

Jecaj u ptica kog slušamo slijepo

ne ćuteć kroza nj glas Asiškog sveca.

O, što je naše ovo naše Lijepo?


Čuj! Negdje sjetno odbijaju zvona

ljiljani zlatnim zvončićima truse.

A ja?

O stid me, evo ide Ona,

O, kud ću, kud ću? ... sakrijte me u se

Ne mru li sjetno povečernja zvona?


O, primite me, prekrijte me, braćo!

Neka me uz vas Njena Milost pospe

kad kraj vas prođe sjajna s onog brijega,

                               djeco naše Gospe

O, primite me, prekrijte me - svega.