Pjesme Gospi u čast
uto, 15. kolovoza 2017. 08:39
U povodu blagdana Velike Gospe tradicionalno donosimo poeziju posvećenu Djevici Mariji – od stihova Đure Sudete (1903. – 1927.) do ostvarenja suvremenih pjesnika.
PERO PAVLOVIĆ
Vidoštačka Kraljica
Na zabatu srca tiho čežnja zori
Dragost i ljepotu, ćuh ozarna neba
Oćuhnutu slovcu žar ljubavi treba
Da sliku i pogled u pjev razbokori
Dragovitu sliku, Gospu s Vidoštaka
Uspomenu drevnu u tropletu zarja
Uskrisimo vjerom u biserje raja
I obiljem mira cvate ljubav žarka
Zasvodila javke snohvatica draga
Sarsenterum cviće, križ sa stećka sjeća
Kad ćeš dušo trpka naužit se blaga
Po sebi malena a duhom sve veća
Promisao nujna iskon kušnje tiče
Ozorenim glasjem: Sursum corda, kliče
FABIJAN LOVRIĆ
Gospi
Gospe kopna i mora,
Gospe od Loreta,
hoće li ljubav
ovoga svijeta
znati cvjetati
kao Tvoj san
ili će svjetlost
sljepilom biti,
kad oči bespomoćno
klonu na sjaj,
a riječi izgube snagu?
Tko će nam, Gospe draga,
uliti snagu Duha
u naše prazne duše,
u srca koja čeznu?
Zar će majčinu, nježnu,
suzu obliti rumen
sa lica Tvojega sina?
Čekamo anđele
iz svetih, plavih visina,
krv i tijelo što nose
stvorene djelom Sina,
čekamo snagu Oca;
čovjek čovjekom neka bude,
poštena svaka riječ,
neka ima ovca i vuk,
trava neka siše mliječ
i neka se obratimo:
duhom, mišlju i djelom.
Duh, gospodar neka bude
nad našim grešnim tijelom!
Gospe kopna i mora,
Gospe od Loreta,
hoće li ljubav znati
rasti na stablu cvijeta?
Primošten
LJERKA MIKIĆ
Majko milosti
Majko milosti
moli za nas;
Izvore radosti,
budi nam spas!
Zvijezdo sjajna,
Cestu nam pokaži;
Ružo otajstvena,
Mirisom nas snaži!
Djevice vjerna,
čuvaj nas i štiti;
Škrinjo zavjetna,
ravnaj naše misli!
Prijestolje mudrosti,
Ti upravljaj nama;
Uzroče naše radosti,
duhovna si hrana!
Kućo zlatna,
u Dom nas odvedi;
Utočište grješnika,
vodi nas pobjedi!
Kraljice anđela,
zakrili nas;
Pomoćnice kršćana,
naš jedini spas!
Kraljice Svete Krunice,
za nas se moli;
Kraljice Mira,
Raj nam otvori!
ĐURO SUDETA
Ave Maria
O, zaspite me, prekrijte me svega;
blagoslov Njen neka i na me prospe,
kad sjajna među vas s onog siđe brijega
- žito,
o travo,
djeco naše Gospe!
O, zaspite me, prekrijte me - svega!
Ruka je moja umorna i trudna,
da k Njoj se digne. Ja ne mogu više.
Ne mogu - bol je moja uzaludna
ja ćutim kako nekuda sve više
ruka je moja umorna i trudna.
A što ja mogu, što sam čovjek dao?
Da mi je Ljubav silna kao more?
O, da sam sunce, da bih vječno sjao,
o, da sam cvijet sa vrha Karmel gore.
A što ja mogu, što sam čovjek dao?
Dadoh li himne sjajnije i veće
od cvrčka u tu večer uznesenu!?
Il′ slike ljepše nego što je veče,
kad zlatna polja Pozdravljenja prenu!?
Dadoh li himne sjajnije i veće?
O, što su zvuci velikog Šopena,
o, što su slike slavnog Rafaela
spram jednog samo jednog trena
kad pozdrav Gospi šalju žita zrela.
O, što su zvuci velikog Šopena!
I što je naše ovo naše Lijepo?
ushit rad kojeg pljeskamo ko djeca.
Jecaj u ptica kog slušamo slijepo
ne ćuteć kroza nj glas Asiškog sveca.
O, što je naše ovo naše Lijepo?
Čuj! Negdje sjetno odbijaju zvona
ljiljani zlatnim zvončićima truse.
A ja?
O stid me, evo ide Ona,
O, kud ću, kud ću? ... sakrijte me u se
Ne mru li sjetno povečernja zvona?
O, primite me, prekrijte me, braćo!
Neka me uz vas Njena Milost pospe
kad kraj vas prođe sjajna s onog brijega,
djeco naše Gospe
O, primite me, prekrijte me - svega.