Malkica Dugeč

Molitva iz tuđine


„Biti izdvojen, desetljećima, iz matice svoje književnosti, a pisati knjige koje kao da su sve nastajale u toj matici, mogu samo pjesnici koji su u potpunosti ovladali tajnama stiha. Među takvima je, nedvojbeno, Malkica Dugeč“, zapisao je o pjesnikinji Krešimir Šego u pogovoru stihozbirci Žudnja za smijehom.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Malkica Dugeč rođena je 1936. u Zavidovićima, a živi i radi u Stuttgartu, glavnom gradu njemačke pokrajine Baden-Württemberg. U Zagrebu je maturirala te na Filozofskom fakultetu diplomirala grupu hrvatski jezik i književnost te ruski jezik i književnost. Prve pjesme objavila je u srednjoškolskom časopisu Polet već 1953. Radila je na raznim školama diljem Hrvatske, među kojima i u Požegi gdje je 1960. tiskan njezin pjesnički prvijenac Crveni biseri. Zbog članstva u Matici hrvatskoj i aktivnog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću, kako nam kaže, morala je slijediti svojega supruga prof. Božu Dugeča (bio je prvi predsjednik Ogranka MH-a u Donjem Miholjcu) i 1972. emigrirati u Njemačku – Stuttgart gdje je sve do uspostave Republike Hrvatske sudjelovala u radu hrvatske političke emigracije. Svojim pjesmama i člancima koje je objavljivala u gotovo svim novinama i časopisima hrvatske emigracije u svijetu kao i organiziranjem književnih susreta hrvatskih pisaca iz iseljeništva, kako nam je rekla, promicala je ideju slobodne i demokratske, socijalno pravedne države Hrvatske te argumentima istine upoznavala svjetsku javnost s hrvatskom kulturnom baštinom, kako domovinskom, tako i izvandomovinskom.

Objavila je 21 knjigu pjesama i jedan prozni naslov, a zajedno s prof. Kazimirom Katalinićem priredila je za tisak i 2001. objavila knjigu govora i eseja svojega pokojnog supruga Bože Dugeča pod naslovom Nismo spremni robovati, koji je preminuo 17. ožujka  1990. ne dočekavši svanuće hrvatske slobode.

Zastupljena je u brojnim hrvatskim pjesničkim antologijama, leksikonima pa i u najnovijoj Hrvatskoj književnoj enciklopediji (HLZ M. Krleža, Zagreb, 2010.). Piše pjesme i na njemačkom jeziku (Vom Winde gerissen, 2010.), a za svoj je rad i nagrađivana i izdvaja nagradu Dubravko Horvatić koju dodjeljuje Hrvatsko slovo (2005.) i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne A. B. ŠIMIĆ 2007. za stihozbirku U riječ unjedrena.  Članica je DHK-a i DHK-a Herceg Bosne, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (Basel), Njemačkog društva za kroatistiku (Deutsche Gesellschaft für Kroatistik), Matice hrvatske te nekoliko hrvatskih kulturnih udruga u dijaspori. Pjesme su joj prevođene na slovenski i engleski jezik, a objavljuje ih u brojnim hrvatskim časopisima i portalima.

Trenutačno su joj u pripremi za tisak četiri nove stihozbirke od kojih je jedna namijenjena djeci. „Veliko je i životno i književno iskustvo Malkice Dugeč. Pjesništvom je ona dosegla one mističke dubine i visine koje današnjem čovjeku zaista trebaju“, ocijenio je Krešimir Šego, a o njoj su pohvalno pisali i brojni drugi poznati kritičari istaknuvši kako doista vrijedi upoznati njezin autentičan poetski svijet. Stoga i mi donosimo dvije pjesme koje zrcale pjesnikinjinu dugogodišnju bol odvojenosti od domovine, ali i snažnu povezanost s Bogom koja joj je u svakoj nevolji najsigurnije utočište.

 

MOLITVA IZ TUĐINE

I malena crkva u gradu neznanu
Melem je na ranu
Hrvatima-putnicima brojnim
Što rukama žuljevitim, znojnim
Djeci svojoj dom i sreću grade.
U toj crkvi i ja,
Kad rana proklija
Uzdahom i krikom,
Ne kazujuć nikom
Kada tuga srce
Klopkom grijeha hvata,
Pomolim se Gospi,
Kraljici Hrvata:
 „Majko naša mila,
Vjerna uzdanice,
Utješi me,
Blagoslovom pospi
Da sve rane budu izvidane.“

U malenoj crkvi, u gradu neznanu
Gdje i kamen proplače od boli
Kad se Hrvat za slobodu moli,
Iz ruku se premile nam Gospe
I na mene
Svjetlo nade prospe!

25.8.2013.                                                     

                                              

PREOBRAZBA MOLITVOM

Viđaju je često pognutu i malu
Kada, teško breme u srcu noseći,
Skrušeno uđe u Katedralu
I tamo, bujicom suza i riječi,
Dok uz grob Kardinala kleči,
Moli na jeziku hrvatskome
Za mir u domu svome,
Za zdravlje sinu,
Za sretnu, slobodnu domovinu.

Viđaju ljudi često
Kad lica ozarena,
Jedna uspravna žena
Kroz velika vrata izlazi
Mirna. I blagoslovljena.

25. 8. 2013.