Ružica Soldo

Naša srca grije božićna radost


U bogatu spektru poetskih ostvarenja Ružice Soldo nalazimo i osobite duhovne pjesme o Božiću, Isusu, molitvi...

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić


Ružica Soldo rođena je 1956. u Dobrkovićima (općina Široki Brijeg) gdje je završila pučku školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala je engleski jezik i književnost, novinarstvo na Sveučilištu u Mostaru, a poslijediplomski studij ekološkog managementa u Njemačkoj. Od 1968. piše i objavljuje pjesme u nizu poznatih časopisa u zemlji i izvan nje, a do sada je objavila deset zapaženih poetskih knjiga. Na uglednim inozemnim institutima usavršavala je talijanski, njemački i engleski jezik, te prevodi s engleskog i njemačkog, a piše na hrvatskom, njemačkom, engleskom, talijanskom i španjolskom. Članicom je DHK-a Herceg-Bosne te Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Dobitnica je renomirane književne nagrade A.B. Šimić za knjigu Sanjar, te nagrade Fondacije za nakladništvo Sarajevo za knjigu Violina u kišnom danu, kao i nekoliko japanskih nagrada za haiku poeziju. Zastupljena je u nekoliko domaćih i stranih antologija, te u čitankama za osnovnu školu. Dobila je i dvije UNESCO-ve nagrade za kulturu i očuvanje kulturne baštine, specijalnu nagradu za ženu godine za kulturu u BiH prema izboru časopisa Žena 21, te Rektorovu nagradu na Sveučilištu u Mostaru kao najbolja studentica novinarstva. Uz sve to je i enigmatičarka i slikarica. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama i izlagala na zajedničkim izložbama. Nakon stjecanja niza značajnih profesionalnih referenci i iskustava, pjesnikinja je, nažalost, ne svojom voljom, posljednjih godina nezaposlena, što se uvelike odrazilo i na njezin pjesnički izraz, pa stvara nadahnuta svojom i socijalnom zbiljom onih koji su doživjeli nepravdu, siromaštvo, odbačenost od bližnjih i društva. Prema riječima književnika i kritičara Fabijana Lovrića, Ružica Soldo je pjesnikinja bola, fenomena samoće i mističnog preobražavanja prirode, autorica zavidnih pjesničkih kreacija, umjetnica koja unatoč tami, pronalazi svjetlo i smisao. „Njezino nebo nije kiše puno, nego puno riječi, puno stihova i vizija iz kojih se rađaju pjesničke slike, rađaju se pjesme, sažete u svojoj skromnosti, gromadne u idejnim ostvarenjima“, zapisao je Lovrić u recenziji njezine knjige A kiša samo što nije. U bogatu spektru poetskih ostvarenja Ružice Soldo nalazimo i osobite duhovne pjesme o Božiću, Isusu, molitvi...   


Badnjak
Snijeg leprša
božićni lampioni
mir srcu nose            
(Dodir anđela)

Božić I
Božićna misa
Na kaputima miris
svečanog ručka           
(Dodir anđela)

Božić II      
Hladnoća stegla
Naša srca grije
božićna radost            
(Dodir anđela)

Božić III
Svijeće plamte
na božićnom drvcetu
Blagost večeri                     
(Dodir anđela)

Crkva na brijegu
Lijepo raspeta
melodija
u sutonu pleše
Odnekud dopire
razgovijetna molitva
Čudna je njena
moć
Noć raste
u krošnji stoljetnog
hrasta                             
(Violina u kišnom danu)

Ti si luka
Ti si luka
utjelovljena u
mislima
Ti si svjetionik
na oštroj hridi
Ti si splav u
bujicama i poplavama,
ispružena ruka
siromaha,
riječ utjehe
ubogim i nemoćnim
Ti čovjeka činiš
čovjekom              
(Dodir anđela)

Samaritanac
Rezah i dijelih
svakidašnjicu
na bol
na san
na stvarnost
Od sna
uzeše svi
Od stvarnosti
samo malobrojni
Bol
velikodušno
ostaviše
meni
(Ljubičasti sutoni)


Angelus Domini
Gustoću ljetnog
predvečerja
razbija
zvuk zvona
s brijega
Puk se na
molitvu
sprema
U krošnji
stoljetnog hrasta
drijema vjetar
umoran
istrošen              
(Čuvar šutnje)