S. Lidija Glavaš

Neka te privuče Učitelj moj


Pjesničko stvaranje sestre Lidije obilježavaju domoljublje, hercegovački zavičaj, čovjekova proživljavanja i traganja za srećom te u stih pretočena vjera i vjernost Bogu.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Školska sestra franjevka Hercegovačke provincije i književnica s. Lidija Glavaš rođena je 16. kolovoza 1953. u Drinovcima gdje je pohađala pučku školu, a gimnaziju je završila na Širokom Brijegu. Na Papinskom sveučilištu odgojnih znanosti Salezianum u Rimu postigla je licencijat iz pedagogije, a na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu diplomirala je teologiju. Živi i djeluje u Međugorju, a kroz književnost posvećuje se poeziji, prozi i igrokazima. Glavaš piše domoljubne stihove i pjesme posvećene Hercegovini i obiteljskom domu. U poeziji razmatra smisao postojanja, svakodnevne čovjekove poteškoće i njegove potrage za srećom, ali i uranja i u ljepote i smiraj prirode koja ju okružuje. Njezinim stvaranjem dominira duhovna tematika, a posebno su upečatljive riječi kroz stih upućene Isusu i stihom otkrivena njezina vjera i vjernost Bogu. „U razmišljanjima o životu i Bogu pjesnikinja je s jedne strane umna radnica (intelektualka) puna pitanja, a s druge vjernica s čistim i nepomućenim vjerskim osjećajima, duboko doživljene vjere. Ona je osoba okrenuta svojemu bližnjemu koji duboko pati zbog otuđenosti koja je zavladala svijetom“, zapisao je u recenziji knjige Znamen Julije Derossi o pjesništvu s. Lidije ocijenivši kako je njezina poezija bogata osjećajem i punoćom misli, dok joj je poetski izraz izvoran, topao, izravan i čist. S. Glavaš članica je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i u njezinu kraju posebno su zapažena njezina književna ostvarenja za djecu, poput naslova Najljepša mama i Djeci za ljubav, a mi predstavljamo pjesme iz njezine stihozbirke Znamen.

 

ZNANCU

Neka te privuče Učitelj moj,

u kuću svetosti.

Neka te omami ljubavi njegove poj,

da odčitaš dušine krasopise.

Ja mu spremam ružin vrt,

odanost i otvoren dlan,

da uzme malenost i titraj duše

i obogati budnosti san.

Maslinova grana i cvrkut golubice

neka bude tebi na dar,

ruzmarinov miris s pobjedničkom palmom,

Prijatelja moga s golgotske sudnice.

 

MIR

Tišina okupa moj obzor.

Utihnuh.

U srcu,

koje mi ide ususret,

prepoznah Tebe,

kao Kralja krunom ovjenčana.

Tada rekoh:

ovo je ljubav moja željkovana.

U mojim krhkim mislima

zakraljeva mir.

Ja ponovno utihnuh.

 

SUSRET NA ZDENCU

Ako se i slučajno susretnemo,

na zdencu,

Ti učini da Te prepoznam.

Ja ću zastati

i dugo sjediti

do Tvojih nogu,

osluškujući govor vode,

koji struji u vječnu radost.

 

ŠAPAT

Šapnuh duši da bude jaka,

da ima snage,

ne svoje nego Tvoje.

Njezina snaga u Tvojoj vrije,

Tvoja njezin tijek rađa

i život obdaruje.

I na kraju u jedno se more sliju.

S morem postane more

i jedan Izvor,

u kojem se kriju.