Priredila: Lidija Pavlović-Grgić
ALEKSA KOKIĆ
ISUS I TRI MARIJE
Bio je petak… Oblacima boli
uzburkala se tamnosiva neba pučina.
Njegovo se tijelo trzalo na križu,
tri su Marije plakale, mi smo pognuli glave,
u duše se spustila teška pomrčina.
Danas je nedjelja… Nevidljiva ruka
sa srca nam skinula tuge težinu,
i mi ganuti ne vidimo drugo
doli cvijeće, sunca, sjaja i rose,
osjećamo radosti i svježinu.
On više nije sužanj hladnoga groba,
On sav čist i bijel prolazi i kroz bašče,
mokre Mu se grane s puta uklanjaju,
doline mirišu zorom,
glasovi ptica zorom odzvanjaju.
Tišina… Grmlje je procvalo bjelinom.
Tri Ga Marije traže nijeme, isplakane
i neće Ga naći u hladnom grobu…
O, kako će danas biti očišćene duše
I tri Marije blijede srećom obasjane!
Jer On više nije prikovan na drvo,
Više nije sakriven teškim kamenom.
On je uskrsli Krist – Pobjednik,
koji čeka, da svako srce – i srce svake Marije
zavije plaštem radosti, ugrije ljubavi plemenom…
PERO PAVLOVIĆ
USKRSNO JUTRO
Na istoku rumen žari
Uskrsna se bude zora
San miriše, java zari
Aleluja, zvone zvona
Ljubav sveta srce grije
Pjev opojan rosi blagost
Ljepotom se nebo smije
Uzdah čežnje cviće radost
Zaplamsalo srce cvatom
Pčele, šturci, zrele trave
Zujem, zrikom, zlatnim krasom
Uskrsloga Krista slave
Aleluja, zrakom zvoni
Mirluh sipi, ruje rime
Na strunama vjetra zori
Eho rajske melodije
Ljubav smjerna srce grije
Pjev dragovit rosi blagost
Ljepotom se nebo smije
Uzdah slatki sviće radost
JOSO ŽIVKOVIĆ
ISPRED KRIŽA
Isuse, kad sam bio mali
molio sam se Tebi
da narastem.
I narastao sam.
Danas, kad se ti nadaš od mene
da budem blag s malenima
ja šutim.
Ispred križa.
RAJMUND KUPAREO
USKRSNA ZVONA
Nemirno su uzdrhtala srca naših zvona
Što su bila zastala od velikoga straha:
Ponovno im oklopljene nadimlju se grudi
Što su za tri dana bile ostale bez daha.
Jer zvona su stara, starija od naših baka.
Pobožna i osjetljiva za svačiju bijedu
I nikakvo čudo da su, kad je Isus umro,
Zamrla od bola i spustila glavu sijedu.
Ali kad je Isus zavoj razvezao tijela
I ustao nepobjediv iz pećine one,
Uskrsnuše stara zvona i od silne sreće
Skoro poludješe: samo zvone, zvone…