Poezija Sv. Franji u čast


Donosimo nekoliko pjesama poznatih autora inspiriranih životom i poslanjem sveca iz Asiza.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Obraćenje, snaga vjere, žar molitve, poniznost i radost svetoga života i trpljenja za Krista i druge Sv. Franje Asiškog inspirirali su mnoge književne stvaratelje da pjevaju Bratu Sunca.U zalasku života bolestan i tjelesno potpuno bespomoćansveti Franjo Asiški hvalio je neuništivom snagom svojeg duha svekoliko Božje djelo: „...Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim,/ napose s bratom gospodinom Suncem...“ Oslijepivši, očima svojeg srca i dalje je diveći se zagledao neizrecivu ljepotu stvorenja Božjih pretočivši je u stihove Pjesme brata Sunca, antologijskog djela koje i danas nadahnjuje, baš poput života svetog čovjeka koji je odbacio raskošne haljine svojeg zemaljskog oca, a obukao nov život pod skutima nebeskog Oca. Obraćenje, snaga vjere, žar molitve, poniznost i radost svetog življenja i trpljenja za Isusa Krista i druge sv. Franje Asiškog inspirirali su mnoge književne stvaratelje da pjevaju Bratu Sunca u čast, pa danas, nakon više od 800 godina od utemeljenja Franjevačkog reda, na svim jezicima možemo čitati ostvarenja nadahnuta svetcem iz Asisa. Među brojnima u hrvatskoj književnosti od davnina do danas sv. Franjo potaknuo je na pisanje Iliju Crijevića (1463. – 1520.), Antuna Kanižlića (1699. – 1777.), Ivu Vojnovića (1857. – 1929.), Dragutina Tadijanovića (1905. – 2007.), Božicu Jelušić (1951.), Antuna Lučića (1958.)… U povodu 4. listopada, spomendana sv. Franje, donosimo nekoliko pjesama poznatih književnih imena, spjevanih Malom bratu u čast.

 

VLADIMIR NAZOR (1876. – 1949.)

Brat mali

Pod tiskom bola i srdžbe sve jače,
Ja ću sve laži, kao paučine,
Razderat, s lica bacit obrazine,
Pa u prosjake poć i u skitače.

Hoću; da sve, što sad u meni plače
I bjesni, iz te skučene nutrine
Izađe! Hoću, da bijeda skine
S mene proklestva, što me tru i tlače!

Živjet ću – zemljom dok me noge nose – 
Od mrvica, od sunca i od rose
Ko biljka poljska i ptičad nebeska.

Oh, postat jednom svoj! I ostaviti
Za sobom sve! I, ničeg željan, biti
Brat – makar mali – Svetoga Frančeska!


SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865. – 1908.)

Ispred lica Svevišnjega

Ispred lica Svevišnjega
Klanjamo se tebi danas.
Sveta glavo od serafa,
Sveti Franjo, moli za nas!

Zgriješili smo Bogu mnogo
Od slaboće i od zlosti,
Sveti Franjo, moli za nas
Da nam Isus grijehe prosti!

Kad su vrata crnog pakla
Progutati ljude htjela,
Ti si, oče, molio se
Bogu Ocu kraj propela.

Crni grijeh iz dubina
Opet ljuto reži na nas,
Daj nam budi u pomoći.
Sveti Franjo, moli za nas.

Ah, za rane one svete
Što ti dao Isus dragi,
Ljubavi zbog tvoje žarke
Zaštitniče, oče blagi!

Od nje sveta tvoja duša
Kao sunce blistala se:
Pomoli se za nas Bogu
Da se naše duše spase!

Da na zemlji ko na nebu
Carstvo bude Oca Boga,
A u carstvu mir i ljubav.
Svete želje srca tvoga.

I da milost Isusova
S Duhom Svetim sađe na nas,
Krvavih zbog svetih rana,
Sveti Franjo, moli za nas!


NIKOLA ŠOP (1904. – 1982.)

Najmlađi brat

Znam da ću na izmaku moga dana
uzeti torbu i svoj šešir stari.
Pa, ne rekavši nikome ni zbogom ni laku noć,
otići daleko, u mir neznanog samostana.

Molit ću: Primite me za najmlađeg brata.
Da čistim štale ili da stada gonim.
Drva cijepam, bdijem kraj teških vrata.
Ili ko zvonar da dnevno sedam puta zvonim.

Za odjeću mi je dosta skut kostrijeti.
A za radost, malo pjesme iz dola.
Za kratki odmor, dosta mi je daska tvrda.
A za suhi obrok, samo ugao stola.


FABIJAN LOVRIĆ (1953.)

Franjine ruže

U zemlji Tvoja krv korijen
najljepšeg cvijeta umi.
Od tada kao trska obli
u stablu, mirisa puni,

u svibnju cvjetaju sunca…
Učitelju iz La Verna,
pjesniče, Pjesmi stvorova,
rʼječ Tvoja ostade vjerna…

Pod stijenom crkva. Greccio,
tu jaslice si gradio,
molio neizrecivo…

Za nas si sve to radio
kako bi nebo spoznali,
Krista, u srce dozvali.