Adolf Polegubić

Prema velikom Svjetlu...


Pjesnički put poznatog teologa i novinara obilježen je katoličkom duhovnošću, a poetski izraz otkriva njegova vjernička promišljanja, iskustva i otkrića.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Pjesnik, pastoralni teolog i novinar Adolf Polegubić rođen je 1962. u Šibeniku. Osnovnu školu završio je u Banjevcima i Stankovcima, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a filozofiju i teologiju u Makarskoj i Zagrebu. Disertaciju Laici u Crkvi i društvu u Hrvatskoj od 1900. - Njihova duhovnost, crkvena i društvena pozicija i njihove institucije na temelju prosudbe Drugoga vatikanskog sabora obranio je 1997. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Beču i postigao akademski stupanj doktora teologije. Nekoliko je godina radio kao novinar u Glasu Koncila, a od 2002. glavni je urednik mjesečnog lista hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj Živa zajednica, koji od rujna 1978. izlazi u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Frankfurtu na Majni.

I njegov pjesnički put obilježen je katoličkom duhovnošću, a poetski izraz otkriva njegova vjernička promišljanja, iskustva i otkrića. Pjesme je objavljivao u brojnim listovima i časopisima te je nastupio na nizu tribina poezije.

Dosad su mu objelodanjene zbirke pjesama: Pripadati, Korablja, Tragovi, Boja plavetnila - frankfurtski fragmenti, Kolijevka od kamena, Herbstspuren (zbirka Tragovi jeseni na njemačkom jeziku) i Povratak (izabrane pjesme). Autor je i nekoliko knjiga iz područja teologije, novinarstva i humora na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Za poeziju je i nagrađivan, a jedna od nagrada je i Plaketa Silvije Strahimir Kranjčević Hrvatske matice iseljenika– podružnice Rijeka. Pjesme su mu čitane na Hrvatskom radiju i televiziji. Uvršten je u nekoliko antologija: Balada o vukovarskoj ruži, Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas, Krist u hrvatskom pjesništvu - od Jurja Šižgorića do naših danas, Kruh i vino, Hvaljen budi, Gospodine moj: sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu te u antologiju MORE MORA. Član je Društva hrvatskih književnika. Bavi se i fotografijom, a motive snima u Hrvatskoj, Njemačkoj i u drugim zemljama. Zajedno s Kristinom Kovačević 2008. pokreće projekt Njemačko-hrvatske večeri poezije koje su dosad održane u nekoliko gradova u Njemačkoj i u Hrvatskoj.

u predvečerje Dušnoga dana
milijuni svijeća večeras gore
čak i za one
kojih se nema tko spomenuti
koji su dogorjeli kao svijeće
dolij ulja
neka svijetle u mraku
budi plamičak
životima
bez svjetla
nježnošću
usmjeri korake
prema velikom Svjetlu
na kraju puta

 

križ
uklesan u kamen
da suncu
i oluji
stoljećima odoli

 

majko
dok povela si
nježno za ruku dječaka
u veliki grad
na licu ti se
radost prosula
od bremena
leđa pognula
novčić za siromaha
kod Gospe vanka Grada
i Zdravomarija za ukućane
da rodi grožđe i luk
kao i lani

 

svjetlosti ususret
dugo ti nisam
napisao pjesmu
sav sam
ko suha zemlja
u čežnji
u mislima nekim
koje prelaze onu stranu kruga
poput slijepca
nježno dodirujem slova
na kojima piše tvoje ime
vrijeme je oduvijek
dijelilo naše svjetove
umiveni ljubičicama
u osvit Cvjetne nedjelje
obrazima
prema Svjetlosti

 

na Golgoti
posve slobodno
predao se
u njegovim rukama
nema ničega
što bi ga osudilo 
u djelima
ničega što bi dokazalo presudu
Gospodaru moj
kao da su te jučer razapeli
za svakoga od nas
krv još uvijek iz boka
ruku i nogu prelijeva se
na Golgoti
još uvijek križ
ne da osuđuje
već da stoljećima svijetli

 

hram
tražio sam Te
u prostranstvima
na čudnoj obali
umoran
vratio sam se
i našao Te u sebi