Slavica Vlahović

Sve me Tebi vodi


Sarajka s njemačkom adresom često u stihu razmišlja o svojem nekadašnjem domu, dotiče bitna životna pitanja, otkriva svoje snove i često se moli Onome kojemu ništa nije nemoguće.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Spisateljica, novinarka i TV i radioautorica Slavica Vlahović rođena je u Kreševu, odrasla u Sarajevu, a trenutačno živi i radi u Njemačkoj. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala je 1985. svjetsku književnost i filozofiju, a poslije studija okrenula se novinarstvu ostvarivši angažmane u nekoliko ovdašnjih medijskih kuća – Radio 202, dnevne novine Oslobođenje i tjednici Svijet, Naši dani, Nedjelja i Una. Od 1994. do 1999. na Filozofskom fakultetu u Augsburgu studirala je komparativnu književnost, njemački kao strani jezik i filozofiju. U Institutu Adolf-Grimme u Marlu dobila je dvogodišnju stipendiju Europskog fonda za medijsko usavršavanje za RTV urednika, a potom se usavršava na nekoliko radiopostaja u Njemačkoj. Od 1999. djeluje kao autorica i slobodni stalni suradnik za njemačke radijske i televizijske kuće (Westdeutsche Rundfunk WDR, Deutsche Welle, Radio Bremen, 3 Sat, arte, SWR i druge), te objavljuje brojne reportaže, priče, izvješća i dokumentarce. Književne uratke objavljivala je na materinjem i njemačkom jeziku, a i novinarski i literarno vezana je za Sarajevo od kojeg ju je odvojio rat. Često piše o ljudima i prilikama ovih prostora, što osobito dolazi do izražaja u njezinim dokumentarnim filmovima, među kojima je i 90-minutni Tunnel von SarajevoSarajevski tunel (arte/WDR, 2009.), koji je uradila s Michaelom Möllerom. Zapaženi su i njezini prozni radovi također često vezani za sarajevske godine, poput serije radijskih priča o zvukovima iz djetinjstva iz 2009. – Zvuk i sjećanje, a i u stihu često korača tlom iz kojeg je ponikla, sa sjetom i ponosom razmišljajući o svojem nekadašnjem domu, dotičući bitna životna pitanja, otkrivajući svoje snove i često se moleći Onome kojemu ništa nije nemoguće.  

MOSTOVI ILI OD TUĐINE DO TUĐINE
Danas prvi put,
Sve me na Te sjeća,
Dome
Mirise zova, sazrelo proljeće ispod prozora
jurećeg voza,
vlaka,
Vozovlaka
I cesta što ispod mosta vijuga
Orunjena, istrošena, krpava
I električni vodovi, daleki, visoki tornjevi
I žice, razigrane linije preko dugih zelenih polja
I biciklista mršav, golišav, krivuda cestom u daljini
I kuća nakrivljena, mrka, dotrajala
I vazduh, zrak, kako hoćeš, tuđinski vonjav
Dome, gdje li si sada
U ove vedre majske dane
Ja sam daleko i tugujem za Tobom
Ratovi i ludilo nevremena
Ratovi i strašna glad ratnika,
Ili laž, računice, interesi svijeta
Mirise zova i sjećanje me trgne
Kad sam voljela čisto i vječno
bez primisli
da je Vječnost možda Trenutak
Sada znam
To mirise tuđinska zova
I tuđinski vozovi jure svome cilju
Naši vozovi, vlakovi i vozovlakovi
Ne jure više nikuda
Zaustavljeni u muku i sramu
Usidreni k'o napuštena Vjera
Propuštaju milenije novih sretanja
I naše ine snove o ljubavi
Cvjetove žute, mirišljive, lijepe
U oko hvatam
Tuđe Cvjetove u vlastitoj tuzi
O Dome, izgubljena radosti,
Mirise zove.
Ispod tuđeg prozora
jure tuđe zelene poljane
I sve me danas na te sjeća
Dome,
I da si sam
I da sam sama
I da Te više nemam
Danas, prvi put, sve me na Te sjeća,
Dome!
Livade, prvi put pokošene,
krave što repom u daljini mašu
Konji u kasu,
Kućerci nakrivljeni,
ptice u letu,
Sunce na zalasku
I sjena u mom oku
Mostovi, mostovi, mostovi
Tako smo blizu
I tako zauvijek daleko,
Strašni Dome!
U vremenu posvađanom
Zatečeni u ljubavi
U nadi prevareni
Nemilosrdno
Dome, zavičaju, izgubljeni Raju,
Danas, prvi put, sve me na Te sjeća
I sve me do kosti boli
Mostovi, mostovi, mostovi
Danas, prvi put,
sve me Tebi vodi,
K'o u oku ptica
što juri od tuđine do tuđine  
30.  svibnja 1994.

NEDELJA
Gospode,
U oba pravca
Tebi me vode
čudesni puti
Zemaljski
Nedjelja je
I rođendan mome ocu
Dobrota njegova grije me
K'o obješena svjetiljka
u mome sjećanju
Proljeće je uzburkalo Vasionu
U zoru
U vrtu našem
vrište crveni tulipani
k'o drski pjesnici
očarani tajnom riječi
Možda se sretnemo
Jednom
Na Tren
Zorom
Ili iznenada
Kradom
K'o ptice u bijegu
I nestanemo u vječnosti