Josip Sanko Rabar

Tamo gdje mala bića pokazuju svoju veličinu


Rabarove riječi zrače snažnom vjerom, ali i jednostavnošću u dojmljivim poetskim obraćanjima Spasitelju i Prijatelju, Onom koji nam vraća vjeru i želju da budemo bolji ljudi.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Istaknuti pjesnik, prozaist, esejist, filozof, kritičar, scenarist i publicist Josip Sanko Rabar rođen je 1946. u Zagrebu, gdje je 1976. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu, a kasnije i objavio sve svoje knjige. Radio je na Hrvatskom radiju, a zatim djeluje kao slobodni pisac. Uz pjesme, pripovijesti i aforizme, objelodanio je velik broj eseja i kritika: književnih, filozofskih, teoloških, religioloških, socioloških, likovnih, filmskih i televizijskih u glasilima: Glas Koncila, Kana, Marulić, MI, Obnovljeni život, Republika, Forum, Kolo, Dubrovnik, Nova prisutnost, Fokus, Veritas i drugdje, te na Trećem programu Hrvatskog radija i Hrvatskom katoličkom radiju. Rabar je „izvan generacija i škola“, kako je istaknuo Zvonimir Mrkonjić, ušao u književnost zbirkom pjesničkih minijatura Igračke (1984.), a poemama Drvodjelja & Riba (1995.) legitimira svoju sklonost filozofičnoj meditaciji, koja proizlazi iz njegova stava začuđena promatrača nad smislom stvari koji se otkriva ispod privida. Pjesme, poezija u prozi i eseji objavljeni su mu u 15-ak antologija. Dobitnik je više nagrada za poeziju, prozu i esejistiku. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog društva katoličkih novinara, Hrvatskog filozofskog društva i Hrvatske paneuropske unije. Objavio je knjige: Igračke (poezija u prozi) 1984., Ogledalo (pjesme) 1988., Veronikin rubac (esejističke meditacije pred likovnim djelima) 1988., Drvodjelja & Riba (dvije poeme) 1995., Pjesme bratu Suncu (pjesme) 2008., Umjetnost i vjera (eseji) 2008., Zagrebačke razglednice (proza) 2008., Filozofija i kršćanstvo (filozofske studije i ogledi) 2009., Kruh i vino (zbornik suvremene hrvatske duhovne poezije) 2009., Sveti trag u dvadesetom stoljeću (esejističke meditacije pred likovnim djelima) 2009., Razgovor s Bogom (pjesme) 2010., Molitve s ruba (eseji u stihu) 2013., Ludilo i obraćenje (autobiografski roman) 2014.

DAREŽLJIVI PROSJAK
Odakle si došao, putniče
pred moja vrata
prosjače, koji skrivaš darove
u ritama?
Bogati siromahu, bespomoćni moćniče
ludi mudrače
još uvijek nisam shvatio tvoj poklon
ni vidio ga vlastitim očima
Krvavo stablo je izraslo pred mojim vratima
a tko može shvatiti krv?
Ti koji žudiš samo dati
bespomoćan si pred mojom škrtošću

 

VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Ženo, ti se zoveš: Sućut
Ti osjetiš prolaznika
i kaplju znoja na njegovu čelu
Ti još nisi postala kamen, računalo,
moderna neman
Ti još uvijek kršiš propise
zbog svog ludog srca srljaš tamo
gdje te nisu zvali
Ti čuješ, ti vidiš
ono što ti nisu naredili da vidiš:
buntovnika i zločinca
Jednostavne tvoje oči vide samo čovjeka
Samo onog vide koji treba tvoje ruke
***
            Kako je lijepo biti poražen od tebe. (Svladan od nevidljive ruke.
            I kada sam mislio da ću pasti, poletjeh.
            Kako je lijepo biti pobijeđen od tebe. (Srušio si moje namjere.)
            I kada sam mislio da ću skončati, tek sam počeo.
***
            Zalaziš u stanove, kucaš na svačija vrata. Malo ih je koji te prepoznaju.
            Šop te je prepoznao. Jedne ste večeri zajedno čitali novine pune tužnih vijesti. (Ipak je ova zemaljska kugla lijepa. Neka se i dalje vrti!)
            Ti sjedaš i za moj stol. Donosiš mi svoje čudne novine pune radosne šutnje i čarobnih vijesti.
***
            Nalazim te među prezrenim i obespravljenim ljudima.
            Tamo gdje ne doseže šapa moćnih, gdje privilegirani ne miješaju svoje prste.
            Tamo gdje mala bića pokazuju svoju veličinu, gdje obična tratinčica otkriva svoju raskoš.
            Nalazim te tamo gdje ti ne priređuju pompozan doček. Tamo gdje si na spisku nepoželjnih, gdje je hrabrost biti tvoj domaćin.
            Tu te želim ugostiti.