Čet, 14. Ožujak 2019. 18:07
Iako je na književnom jeziku 1909. objelodanio prvijenac Pjesme, u povijest hrvatske književnosti ušao je kao vrsni pjesnik kajkavskog dijalekta.
Priredila: Lidija Pavlović-Grgić
Dragutin Milivoj Domjanić rođen je 12. rujna 1875. u Krčima kraj Adamovca, a preminuo 7. lipnja 1933. u Zagrebu. Potječe iz stare hrvatske plemićke obitelji koja je dala više uglednika i obnašatelja važnih dužnosti. Završio je studij prava te bio sudac i vijećnik Banskog stola. Prvu pjesmu objavio je 1892. pod pseudonimom Milivoj Seljan.
Iako je na književnom jeziku 1909. objelodanio prvijenac Pjesme, u povijest hrvatske književnosti ušao je kao vrsni pjesnik kajkavskog dijalekta. Za njega će mnogi književni znalci ustvrditi kako je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza, a pjevao je o duhovnoj ljubavi, intimi plemićkih domova i ljepoti minulih vremena dok su mu mnoge pjesme uglazbljene, poput naslova Fala i Popevke sem slagal.
Poetskim zbirkama Kipci i popevke (1917.), V suncu i senci (1927.) i Po dragome kraju (1933.) postao je klasik kajkavske poetske riječi. „Kritika posebno cijeni uvjerljivost i prisnost njegova kajkavskog izraza te uspjelo ocrtavanje pejzaža kao 'duševnog stanja', ali kao i svojevrsnog jedinstva ljudskog subjekta i prirode, što njegovu liriku čini vrijednim ostvarenjem pjesništva hrvatske moderne“, stoji u Književnom leksikonu Milivoja Solara (Matica hrvatska, Zagreb, 2007.).
Spomenimo i da je Domjanić surađivao u modernističkim časopisima, pisao crtice i prikaze, a također, o čemu se manje zna, i prevodio poeziju J. W. Goethea, H. Heinea, P. Verlainea, C. Baudelairea, S. Mallarméa, kao i prozu M. Gorkog i L. N. Tolstoja. Zabilježeno je i da su ga osobito privukle provansalske pjesme.
PORTRET
KAPELA PRI SVETOM ŠIMUNU
FALA