Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Književnik i novinar Dušan Musa rođen je 1956. u Klobuku, općina Ljubuški, gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju završio je na Ilidži. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, odsjek politologija, diplomirao je 1984., a potom pred rat apsolvirao na odsjeku novinarstva. Profesionalni je novinar i radio je u Sarajevu, Zenici, Ljubuškom i Čapljini. Spisateljskim radom bavi iz ljubavi, što je, kako kaže, u Bosni i Hercegovini htjeli – ne htjeli sudbina manje – više svih autora. Piše poeziju i prozu, a do sada je objavio: zbirke pjesama Muka moga puka (Futura – Zenica,1998.), Negdje između (Matica hrvatska, ogranak Zenica, 1999.) i Hercegovina – život i obećanja (HKD Napredak – podružnica Ljubuški, 2010.); prozne zbirke Priče o malim stvarima  (NIPP Naša riječ – Zenica, 2002.) i Ljudi i prikaze (Matica hrvatska ogranak Čitluk, 2013.); roman Snovi i tama (IK Rabic Sarajevo, 2011.). Uz samostalni spisateljski rad uredio je i zbornik radova Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku (1875. – 1878.) u izdanju Udruge Vojvoda don Ivan Musić iz Ljubuškog… Član je Udruženja pisaca u BiH i Društva novinara BiH. Trenutačno živi u Ljubuškom, a radi u Čapljini.

Kroz stih mu oživljavaju aktualne teme i muke suvremenog čovjeka, ali počesto se vrati u starine. Tada nostalgično i s puno ljubavi iz nekadašnjeg života svoje obitelji i zavičaja iznosi najljepše uspomene i vrijednosti, a sve to oživljava i lokalnim govorom, želeći i tako istaknuti ljepotu rodnog kraja. Iz bogate riznice stiha ovog poznatog pisca i novinara donosimo pjesme koje će nas odvesti u njegovu Hercegovinu punu sunca, vrijednih ljudi i molitve.

ZRNA ŽIVOTA

U zjenici sunca

krupna lista, zaperka i plota,

ljeskaju se bobe jedre,

dok meškolji se grozd tražeći 'lada.

Gdje li su sad ruke,

pune žuljeva do groba,

pogled uprt u nebo

pomisa' na vino il' stra' od krupe?

Trnak, blatina, Žilavka i vranac,

drvo su kvrgavo, neugledno,

vrilo opoja i put teški

do kapljice rujne.

Zrna… ti kupi, sinko…

ne zoblji!

Svako ti je kap znoja,

što u ladnoj noći zari lice

dok čaše puste kucaju.

U zdravlje!

                            lipanj 1998.

Krupa (lok.) – tuča, grad

LUĆERDA

Migolji tanak, crvenkast plamen,

kandiše vonj petrulja u nosnicama,

večeras svitli u želju babe Ive

da se ušpara na gasu.

Ponekad zaiskri i plamičak!

Baka moli, jasno k'o velečasni,

ukućani mrmore k'o zbor,

a lućerda dogoriva.

Virovala je baka lućerdi!

Tetošila joj k'o ditetu,

minjala tinj svako malo,

a svitlosti nikad dovoljno.

bidna je bila,

po kišama i burama rascvitalom zidu,

jedino su sine maločak bile dulje.

Baka je lućerdi virovala,

i nije to bila mala stvar –

šutili su i čekali ljubomorni u stalaži,

i lampa, i veral.

Plamičak dogodio poticala je točkićem

dok je lućerda visila na zidu:

i češljalo se, i prelo, krpilo i tkalo,

iako je svitlost slaba štetila vidu.

Šta bi danas rekla baba Iva

Da je sada, jadna, živa…?!

                                 Čapljina, lipanj '99

lućerda (lok.) – svijeća petrouljka domaće izrade.

DEVET  KORA

Moj otac težak bješe,

jeo je kruh s devet kora,

zaliven kišnim suzama,

kuhan na suncu, burama soljen,

očenašem moljen.

Pekara plitko tko – motiku, dvije,

a vatra o urodu briga.

Na putu od rada zapreke,

kupanje u znoju, pogledi u nebo –

i gore se odlučivalo o rodu!

Brale su i nizale ruke, velike i male,

umijeće bješe gorkom biljkom,

brašnom bijelim hambare puniti,

mlinica pod nebom bila je dio puta,

visoke brane moralo se preći

u dogani, na vagi,

bešćutni procjenitelji tjeraše svoje

i mjerač bi znao uzeti kilo koje.

Otkidalo se od sitnih komada,

sa svakom riječi rasla kora

i kraj težačke balade bješe,

strepnja za plodove znoja.

Na putu kruha s devet kora

bezbroj zapreka, do cilja.

Pognuta majka na stolcu repaču

kanale vodi u brašnu pravi,

gledah zadivljen njegovu bjelinu,

o muci dok stigne u naćve,

razmišljat' nisam ni znao…

Moj otac težak bješe,

mijesio je kruh od devet kora,

devet noćnih mora.

                        Ljubuški, rujan 2007.

hambar – spremište za žito, od turskog ambar – spremište

dogana – otkupna stanica za duhan

težak – ratar