Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Hrvatski književni povjesničar, kritičar, antologičar, prevoditelj, pjesnik i publicist Božidar Petrač rođen je 21. srpnja 1952. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju te studij komparativne književnosti, talijanskoga jezika i književnosti i francuskoga jezika i književnosti. Radio je u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu (1976. – 1990.). Bio je lektor na Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu (1985. – 1987.). U politiku je ušao 1989. te obnašao dužnosti saborskog zastupnika (1990. – 1995.) i savjetnika Predsjednika Republike (1991. – 1992.). Upamćen je i kao glavni urednik hrvatskoga dnevnog lista Vjesnik (1993.), a izvršni je urednik biblioteke Vrhovi svjetske književnosti, urednik biblioteka Hrvatska katolička baština XX. stoljeća (Glas Koncila), Sintagma (s Milivojem Solarom, AGM), Media (Kršćanska sadašnjost) te glavni urednik nakladničke kuće Alfa. Objavio je niz knjiga, a prevodi s francuskoga i talijanskoga jezika.

Upućeni će za ovog stvaratelja kazati da se u cjelini svoga književnog rada posebno bavio obnovom kritičkoga i književnopovijesnoga zanimanja za odnos između književnosti i religije, posebice s obzirom na kršćansku duhovnost i njezin utjecaj i udjel u hrvatskoj književnosti, navlastito u pjesništvu.

Priredio je veći broj knjiga izabrane poezije i proze antologijskih autora, a djelovao je i u cilju revalorizacije, rehabilitacije i reafirmacije mnogih zanemarenih hrvatskih pisaca. Surađivao na projektima Croatica-Bibliografije (Institut za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu) Krležiana i Enciklopedija hrvatske književnosti (Leksikografski zavod Miroslav Krleža). Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskoga filološkoga društva, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskoga PEN-a. Nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu hrvatske književne kritike dobio je 2007., a godinu dana kasnije i nagradu Rikard Jorgovanić.

III.

Znam da nisam dostojan i nemam postojanosti.
Prerevno ili nerevno trčim za dobrim
zbunjen bukom svijeta
koji poput sjene bježi
dok naravno nikad ne zabludi
Lo naturale è sempre senza errore
Tek da mi se držati mjere prave
esser non può cagion di mal diletto.
Miluj me svojom milošću, smilovanjem me svojim okrijepi
kako protiv Stvoritelja radio ne bih.
Oproštenje ištem
šipkom da duše cvatem
Franjinim da cvatem uzvišenim snom.

IV.

Je li to ševa doziva zoru te pojuć mi
cijelo mi biće opaja
ili to ona ševinim cvrkutom pjeva:
Salve Regina!
Majko milosrđa
Utjeho naša, salve!
Znam da se radujem svjetlu Danice
zore jer čista je, zalaza nema
i svako lice očaja mekom rosom pere
izopom bijeli i srce i dušu i tijelo
i tako sve postaje Gospina blaga tišina.
To Gospine pčele skupljaju
slador meda
gustando absconditam dulcedinem
Negdje u Umbriji snenoj ili Hrvatskoj
negdje na Hvaru
što u doba uštapa vedro se i slatko osmjehuje.

V.

Nasljedovanje stopa kušanjem skrivene slasti
uzdiže svako stvorenje iz Podzemlja,
srce u otisak božanskoga bića preobražava
na sliku i priliku Onoga Koji Jest.
Ta za rajsko smo tkanje stvoreni,
vremenito za vječno ostaviti,
svijetlim i sjajnim biserima okruženi,
krunom zlatnom okrunjeni,
posvećeni posvetom Milosti.
Za rajsko smo tkanje stvoreni.
Od zlata i srebra srca treba da svijetle
Siromašni u duši, nečisti u mislima, tvrdi u srcima,
ostaju nam samo sni:
sni u kojima za rajskim tkanjem čeznemo
da istkanim tkanicama mudro hodimo
rajskim stazama blaženstva.

VI.

Blažena sestro, majko i ženo,
i dušo, i srce, i biljko, i Božja sjeno,
teško se oporavlja vrijeme
koje nas ždere i ništi
posred samoće svijeta.
A kada sve se raspline,
kada svi glasi uminu,
i kad slavuji utihnu,
i kad srce se stisne,
u sutonu, zalazu bića
vrisni:
žedan sam
Kad sve se strese i posve zamrači,
kad nestane daha i pustoš se praši,
prereže mačem niti života,
zadahom smrti ispuni tijelo,
Tvoja neka odjekuje riječ:
Blagoslovi, Oče, rasuti teret,
ovo krhko tijelo
smiri ga, zagrli i milostiv budi
da se od Tebe ne dijeli.
Vapaj tvoj biljčice, sestro i ženo,
u skrovitoj slatkoći
k Njemu da dođe
da okusim i ja strostruko za jedno primiti.