Riječ za život

Autentični krštenik


Možda se sjećamo s nekog obreda krštenja da svećenik nakon uranjanja dijete maže uljem da postane ud Krista - Kralja, Svećenika i Proroka.

Piše: Bazilije M.

Znamo da su u starom Izraelu postojale tri službe, tri pomazanja – za kralja, svećenika i proroka.

Ona proročka je više bila duhovne naravi, a ova dva prethodna su se mazala uljem. Tako je u Izraelu postojao niz kraljeva, počevši od Šaula i Davida, pa niz svećenika počevši od Arona i niz proroka počevši od Samuela. Za svaku službu bio je drugi čovjek. Međutim, u Kristu su sve tri službe prešle na jednog čovjeka. Krist je Kralj, Svećenik i Prorok.

Uranjanjem u Krista, a to je krštenje, i krštenik postaje kralj, svećenik i prorok. Njegovo kraljevanje je poput Kristova – kraljevanje s križa. Kraljevanje u služenju. Služenje je kraljevanje. Krist je Sluga koji je Kralj. A to mu daje veće dostojanstvo od ikakva ovosvjetskog kraljevanja. To je autentično kraljevanje. Kada susretnemo neke ljude koji predano služe, dođe nam da im kažemo: „Ti si kralj!“ (Često danas mladi zovu kraljevima one koji su pravi, autentični i istiniti …)

Krist je svećenik koji ništa ne žrtvuje. On se žrtvuje. On je onaj koji daje hvalu Bogu cijelim svojim bićem. On žrtvuje svoje Ja. To je totalno svećeništvo. Autentično. U njemu se osoba svećenika potpuno poništava i tako postaje prohodna za Boga i komunikaciju između Boga i ljudi. On je cijeli tamjan koji se „beskorisno“ uzdiže u Nebo.

On je prorok. Upravo zato što služi i cijeli se žrtvuje može biti prorok. Prorok ne može biti onaj koji želi vladati u svijetu i koji čuva svoj život. Prorok je istinit i protiv njega se diže laž svijeta i lažac od početka – čije ime nije potrebno spominjati jer je nečasno. Ako taj nađe samo malo želje za vladanjem i samo malo straha za vlastito biće, s velikim će užitkom pretvoriti toga proroka u lažnoga proroka. Svijet je pun lažnih proroka jer nema autentičnih kraljeva i potpunih svećenika. Koliko krštenika su udovi Krista-Proroka? Očito, nešto nije u redu s našim krštenjem! Nije doprlo do našeg staroga, bahatoga i ustrašenoga ja. Naše tijelo je uronjeno u smrt i uskrsnuće Kristovo, ali nije naše ja.

Ono što je u Kristu bilo do kraja, po mazanju uljem, ulazi i pod našu kožu i putuje prema našem ja. Svaki autentični krštenik je kralj koji služi, svećenik koji se čitav prikazuje i prorok kojeg istina poništava. Koje li uzvišenosti! Kojeg li poslanja!

Stari Izrael (onaj kojeg i danas promatramo) više nema kralja ni svećenika, a niti proroka! Može li se to dogoditi i s novim Izraelom?