Virtuozi dobra


Za činiti zlo ne traži se visoka inteligencija. Dovoljno je biti tup i tvrdoglav i stvar ide. Za činiti dobro i biti dobar skroz je drukčije. Zlo vreba na svakom koraku pa onaj koji želi živjeti dobro, mora nalaziti milijun načina kako izbjeći zlo.

Piše: Bazilije M.Katolički tjednik

Glavno je moralno pravilo: „Dobro treba činiti, a zlo izbjegavati!“ Zli se ne treba posebno truditi da izbjegne dobro. Ionako već samo zlo poništava to dobro, pa ako mu se i zaleti dobro, nikakve štete. Dobrom je velika muka kada mu se omakne zlo. To i malo zlo može mu uništiti sve dobro koje je učinio. Zlo je u duši kao virus u tijelu. Sve isprevrće.

Stalno od Krista slušamo kako je potrebno biti lukav kao zmija ako se želi biti dobroćudan kao golub. A Sv. Pavao kaže da budemo mudri u dobru. Jednostavno se ne može biti glup i dobar. Može se slobodno reći da je potrebna veća količina mudrosti od dobrote da bi dobrota opstala. Istina je, u redoslijedu bića, ispred dobrote. Filozofija kaže da je svako biće istinito, dobro i lijepo! Ne postoji lažna dobrota. Lažna je dobrota već zloća.

Dobrota i istina su isprepletene, kao što su zloća i laž. Jedna drugu brusi, tj. tupi. Dobrota goni razum da se napinje i smišlja rješenja, kao što ga i zloća goni na „spavanje“. Nažalost, u naše su vrijeme napisane knjige i knjige i snimljeni filmovi i filmovi o zločinačkim umovima. Svi su odreda zamorni. Klišeizirani. Već se na samom početku zna kraj. Hoće se reći da su zločinci jako pametni i da im mozgovi dobro rade. Kakva se pamet traži za ne riješiti problem? Kakva se traži za napraviti problem? Lako je na zlo odgovoriti zlom! Ako si pametan, hajde nađi način dobrim svladati zlo! Zlu se prepuštamo. Dovoljno je biti pasivan pa da nas zlo zahvati. Dobro je nenametljivo. Ono nas uvijek ostavlja slobodnima. Možemo ga činiti ili ne činiti. Ako hoćeš? Zato je uvijek originalno. Smart.

Uzmimo za primjer Nou. Kada je svima i svaka misao postala zla, on se dosjetio nečem posve dobrom. Trebalo je spasiti ljude i životinje, svu prirodu od propasti. Kasnije će Sv. Petar reći da je Noina korablja protulik krštenja. Krštenje je, po Petru, molitva za dobru savjest! Tako je uvezao dobrotu s molitvom. Vratimo se na Sv. Pavla koji je rekao da budemo mudri u dobru. „Početak je mudrosti strah Božji.“ Strah Božji je svijest svoje nedostatnosti. Sv. Bernard je uz to dodao da je to i stalno kajanje za svoje zlo. „Mudar je onaj tko se kaje za zlo!“Znamo da čin krštenja uključuje odreknuće od Zloga i zazivanje imena Kristova! Sve je to molitva! Dodajmo ovom i onu drugu Sv. Pavla: „Ne umišljate sebi da ste mudri!“ Vrhunac je gluposti misliti da sam pametan!

Evo smo se sjetili nekoliko virtuoza dobra. Zlim su ljudima izgledali jako glupi. Vjerojatno se nitko od njih nije smatrao pametnim. Dobar su boj bili i dobrotu sačuvali!

Tumači Svetog pisma kažu da pripovijest o Noi, potopu i korablji nije opis povijesnog događaja, nego stalni događaj! Sada se traži pameti! Dosjetljivosti u dobru! Molitve za dobru savjest!

„Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!“