DELETE


Molitva nije tako jednostavna kako se čini na prvi mah. U njoj ima mnogo zakučastih stvari. Slijepih ulica. Provalija. Stramputica. Stupica. Zavrzlama. Čvorova. Zato nam je važno ono što su ponizni učenici rekli Kristu: Gospodine, nauči nas moliti! Učimo se molitvi i Krist nas uči molitvi. Zapravo, Duh Sveti nastavlja i produbljuje Kristov nauk o molitvi.

Ilustracija/ Foto: freepik.com

Ilustracija/ Foto: freepik.com

 

Piše: Bazilije M.Katolički tjednik

Nepoznati pisac iz 14. stoljeća, u knjizi Oblak neznanja i Knjizi povjeljivih savjeta, poučava svoga brata-učenika kako izbjeći zamke koje uništavaju molitvu. Na prvom mu mjestu predlaže: ne razmišljaj što si nego da jesi! Bog jest i ja jesam. To je prvo i najjednostavnije. On jest moj Otac, ja jesam njegovo dijete. Moje biće stoji u vezi s njegovim Bićem. Po tom nepoznatom piscu, čim se čovjek počne pitati: tko sam?, ulazi u čvor. Počinje se baviti sobom. Svoje biće savija i previja. I tako gubi lijepi dah molitve. Prvu spoznaju. Prvi život. Biti s onim koji me ljubi! - tako molitvu definira Katekizam katoličke Crkve.

Nepoznati pisac govori o dva oblaka. Prvi je oblak neznanja. Drugi je oblak zaborava. Um ulazi u šutnju. Duša se smiruje. Iznad nje je oblak neznanja, ispod nje je oblak zaborava. Taj donji oblak ne dopušta da u dušu prodire nešto što je ometa u molitvi. Ometa je sve ono što je veže uz zemlju - ljudi, poslovi, prošlost i budućnost. A iznad svega su to njezini vlastiti grijesi. Nepoznati pisac kaže da ne smije u dušu odozdol prodirati vonj gijeha. Ne onih za koji se trabamo neposredno kajati nego onih koji su već oprošteni. Za primjer uzima onu ženu koja je u kući Šimuna Gubavca Isusu oprala noge suzama i osušila ih vlastitom kosom. Oprošteno joj je mnogo jer ljubljaše mnogo. Gledajći i dotičući Krista ušla je u zaborav vlastitih grijeha. Kao da nisu nikada ni bili. Vonj starih, već oproštenih grijeha, po nepoznatom piscu, najviše smućuje dušu. Ne da joj da se opusti i prepusti. Oduzima joj smjelost u molitvi. Neposrednost. Jednostavnost (Žena je bila toliko zanesena Kristom da je zaboravila na sebe i svoju prošlost!) Ovdje je najvažnije ne razmišljati što si nego da jesi. Bez obzira na sve, jesam dijete Božje. Jesam ljubljen-a. Ne gladaju se svoji grijesi nego svoja bît. Kao što se ne gleda nešto od Božjih svojstava nego bît Božja. To da on jest.

Jednostavnost u molitvi, kao i u svemu drugom, dolazi polako. Kroz čišćenje i trpljenje. Kroz milost i našu suradnju, našu vježbu. Izraelce je na prolazu kroz Crveno more pratio dvostruki oblak. Nalazio se između Izrelaca i Egipćana. Jednima je rasvjetljavao put, a drugima je bacao tamu. Izraelci su samo trebali hoditi. Ne zaustavljati se. To je bila njihova suradnja. Vježba hodanja. Hod u vjeri.

Sv. Pavao kaže: Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg, u Kristu Isusu. Nepozanti pisac stalno hrabri svoga brata-učenika da se ne boji takve vrste zaborava. Ona ga neće uzoholiti, kao što se krivo misli.

O, kako je dobro imati takvu vrst zaborava u naše vrijeme kada su nam memorije pune i kada se namnožilo čvorova i čvorova … O, Duše Sveti, Prste desne Očeve, stisni mi u duši tipku Delete!