Riječ za život

Autoironija


Raspored događaja u Evanđelju, kažu stručnjaci, nimalonije slučajan. Zna se zašto su evanđelisti nešto stavljali ispred nečega drugoga ili iza toga istoga. S tim ključem pokušamo pročitati i povezanostslijedećih dvaju događaja.

Piše: Bazilije M.

Upravo nakon Kristove najave da će biti predan u ruke zločinaca i ubijen, događa se da apostoli raspravljaju tko je najveći među njima ili da traže od Njega da ih u svom kraljevstvu stavi sebi zdesna ili slijeva. Možda se u toj podudarnosti krije neka ironija samih evanđelista? Učenici su toliko opsjednuti vladanjem, vlašću, prvim mjestima i foteljama, da ta njihova opsesija izbija upravo u trenutku kada Krist najavljuje da će biti poništen do smrti. Na podlozi Kristove istine najbolje se vidi naša laž. Na podlozi njegove poniznosti i poniženja najbolje se vidi naša uznositost i bolesna potreba da vladamo nad drugima.

Pokvareni smo. Narav nam je doživjela duboko izopačenje. Ono što treba biti dolje, diglo se prema gore i obratno. Svi smo opsjednuti željom da vladamo nad sobom, svojom situacijom, ljudima oko nas, braćom i sestrama po krvi, roditeljima, djecom, susjedima i tako do kraja zemlje. Sve činimo da dominiramo. Pretvaramo se u najveće bijednike da bismo zavladali nečijom pažnjom. Postajemo klaunovi i dvorske lude da bismo od nekoga izvukli kakav takav pljesak.

Kristov egzorcizam nad našom opsesijom vladanjem dogodio se kada se pustio razapeti. Zasjeo je na prijestolje koje je najniže na ovom svijetu. Odatle je zavladao. Tko god se stavi pod Njegovu vlast,oslobađa se od one demonske vladavine, potrebe da vlada nad svime. Taj se razvlašćuje do potopnog odricanja od samoga sebe.

To se dogodilo upravo apostolima. Sve su ih ovosvjetske vlasti dale zarobiti i ubiti. Nitko od njih nije došao na neko ovosvjetsko prijestolje. Svi su zavladali s Kristovaprijestolja- Križa.

Evanđelja su svojevrsna njihova autoironija. Rugali su se svojim bolesnim ambicijama nakon što su doživjeli pravu vlast i moć – moć nad opsesijom vladanja.

Pogledamo li u sebe i osvrnemo li se oko sebe vidjet ćemo kako ta opsesija luđački obuzima ljude. Što nas može spasiti? Navještaj Kristove muke, smrti i uskrsnuća! Njemu je dana vlast na nebu i zemlji, i tko se uroni u tu vlast postaje slobodno dijete Božje. Ovaj svijet nema više vlasti nad njim. Koja divota - živjeti bez potrebe da vladam!

Krist je rekao onoj dvojici koji su htjeli prva mjesta: „Vlast daje moj Otac!“ Ona je služenje općem dobru. Poslanje. Teret. Privremena usluga. Davanje sebe drugima. To!