Riječ za život

Beskrajno dragi


Oni koji su makar malo doživjeli dodir Božje dragosti (milosti) ne mogu ništa reći. Uronjeni su u oceanski misterij. Eventualno mogu uzdisati neizrecivim uzdasima koje im daje Duh Sveti.

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Biti kršćanin – najveći je izazov na ovome svijetu. Tolika je to uzvišenost da sve drugo izgleda tako neznatno. To je život u oceanu misterija!

Krist je to biti kršćanin – opisao raznim prispodobama. (Prispodobe pojačavaju misterij otkrivajući jedan njegov dio!) Jedna od njih je o ženi koja je umijesila kvasac u tri mjere brašna dok sve ne uskisne. Tijesto bez kvasca simbol je ropstva. Beskvasne pogače su hrana robova koji nemaju vremena čekati da tijesto uskisne. Izraelci takav kruh zovu kruhom bijede. (Pogledati prijevod zagrebačke Haggade, obrednika židovske Pashe!) Uzdignuto tijesto je sloboda. Uživanje. Uzvišenost. Vječnost. Slavlje.

Kvasac je najčešće simbol oholosti. Faraonštine. Ipak, u ovoj prispodobi označava milost, nadnaravni dar, posvetu, poniznost. Milost je sila odozgor koja nas uzdiže na višu razinu. Uzdiže nas nad sile svijeta. Tko ima u sebi milost Kristovu, pobjeđuje svijet. Milost nas oslobađa od uskih i plitkih spona ovoga svijeta i uzdiže u nebeski život, život nebesnika. Koja uzvišenost!

Milost se može na hrvatskom jeziku reći i kao dragost (haris). Po značenju riječi dragost možemo donekle razumjeti što milost čini u nama. Ona nas uzdiže iznad zlovolje, mrzovolje, oporosti, odbojnosti, zlobnosti i tomu slično, i omogućuje nam raspoloženje da nam sve bude drago. Tko u sebi ima aktivnu dragost, a kvasac je u tijestu aktivan i čini svoje, tomu sve postaje drago. Najprije postaje drag samome sebi, što je izvanredno čudo Božje. (Svi smo brzi na odbacivanju samih sebe!) Zatim mu postaju dragi svi ljudi, i oni po sebi dragi i oni po sebi odbojni, što je također veliko čudo Božje. (Svi smo brzi na odbacivanju drugih!) A na kraju i sâm nam Bog postaje drag što je čudo nad čudima. (Svi brzo Boga okrivljujemo za ovo ili ono!) Normalno, kad nam sve to postaje drago, onda nam i sva druga Božja stvorenja postaju draga i mila, bliska i spasonosna.

Nezamislivo vam je takvo stanje naše duše. Je li to normala ili ekstaza? Je li to stanje ludila ili pobožanstvenjenja? Oni koji su makar malo doživjeli dodir Božje dragosti (milosti) ne mogu ništa reći. Uronjeni su u oceanski misterij. Eventualno mogu uzdisati neizrecivim uzdasima koje im daje Duh Sveti.

Sv. Ivan Marija Vianney je napisao svoj Čin ljubavi prema Bogu. U tom činu Bogu kaže da je beskrajno drag. Počujmo dio Čina ljubavi: „Ljubim Te, o Bože beskrajno dragi, i radije želim umrijeti ljubeći Te, nego živjeti samo jedan tren bez ljubavi za Tebe!“

Zastanimo na čas i pokušajmo reći Bogu da je beskrajno drag: „Ljubim Te, o Bože beskrajno dragi!“ Ako se naše misli slože s našim osjećajima i riječima, vjerojatno nas je kvasac dragosti već počeo dizati…