Riječ za život

Bog ovoga svijeta


Među mnogim imenima koja je zli dobio kroz povijest jest i bog ovoga svijeta. Tako ga naziva Sv. Pavao u Poslanici Korinćanima.

Piše: Bazilije M.

Tim ga imenom naziva u kontekstu govora o duhovnoj sljepoći. Njegovo djelovanje se usmjerava prema tome da nam prikaže da postoji samo, i isključivo, ovaj svijeta. Ovaj krug. Ova kugla.
Ne treba biti puno pametan pa da primijetimo kako je mnoge uvjerio u to. Možemo slobodno reći da su prava rijetkost ljudi koji cjelovito vjeruju u postojanje boljega, većega, slavnijega svijeta. Ljudi koji to vjeruju mišlju, riječju i djelom, bez propusta. Sv. Pavao govori da bismo bili najbjedniji ljudi na svijetu kada ne bismo vjerovali u uskrsnuće i život budućega vijeka. Naš bi život bio potpuna laž. Sva bi nada bila obmana. Svaka borba za dobro uzaludna. Sve patnje apsurdne.

Kada bi postojao samo ovaj svijet onda se nema smisla uopće pitati odakle dolazimo i kamo idemo. Jasno je da dolazimo od stanica i završavamo razlazom tih stanica. Sve van toga je iluzija i obmana. A kad bi to bilo tako onda je jedina logika života − živjeti za sebe. Onda je najbolje sve oko sebe ubijati da se bolje održavaju moje stanice i ništa više (Uostalom, u svijetu, van čovjeka, sve je međusobno žderanje stanica!). Bog ovoga svijeta upravo nas vodi prema tome. On nas dovodi do toga da Boga nema i da je ovaj svijet jedini bog.  Moj želudac je bog. Moja stražnjica je bog. Moji osjećaji su bog. Moja seksualnost je bog. Moj um je bog. Svaka od tih komponenata kao da govori: ja sam bog jedini i nema drugoga boga.

Po logici boga ovoga svijeta treba se diviti ljudima koji kradu i lažu. Oni su jedini pravi. A najveće divljenje zaslužuju ljudi koji ubijaju druge i sami sebe ubijaju. Jedino oni radikalno pokazuj da je ovaj svijet bog. Ostali su slabi štovatelji boga ovoga svijeta. Ostali još i ostavljaju prostora nekom drugom Bogu i nekom boljem svijetu.

Krist toga boga naziva knezom svijeta. Svakako, tiče se apsolutiziranja ovoga svijeta. Stvaranja zatvora od ovoga svijeta. Po tom knezu mi smo zatvorenici zatvora u obiklu kugle. Zatvor je otvorenoga tipa (visimo prema suncu i drugim planetima), ali iz njega nema izlaza. Vi koji ste u njemu, napustite svaku nadu. Nema raja niti pakla. Postoji samo sedamdeset ili osamdeset godina života u zatvor svijeta i ništa više.

Bog ovoga svijeta je ostavio jedan jedini zakon: zakon jačega! Uživajte. Ubijajte djecu. Tlačite žene. Hendikepirane bacajte u kanalizaciju.
Ružne ismijavajte. Što to više činite, bliži ste da i sami postanete bogovi ovoga svijet. A lijepo je biti bog, makar i na kratko i makar ovoga mračnoga svijeta. Jedan žarki štovalac toga boga je rekao: Ako bog postoji, zašto ja ne bih bio bog? Postoji sljepoća!