Riječ za život

Božja žena


Strah nam najviše ulijeva budućnost. Čim pomislimo na neki budući događaj, eto nam straha u duši. Budućnosti se ne boji jedino onaj tko je gospodar budućnosti. To je „Onaj koji jest, koji bijaše i koji će doći“.

Piše: Bazilije M.

Ovo je realan trenutak: Sjediš u frizerskom salonu i čekaš da frizerka završi s jednom gospođom ispred tebe. Normalno, u međuvremenu se razgovara. Tu gospođu koja sjedi ispred tebe možeš vidjeti u zrcalu. Frizerka i ona se znaju već dulje vrijeme pa razgovaraju kao da su prijateljice. Neprimjetno i tebe uvlače u razgovor. Doznaješ da je gospođa, mladolika izgleda, trudna i da očekuje sedmo dijete. Na licu joj se još ne vidi niti jedna bora. Riječ po riječ i shvaćaš da joj muž prima plaćicu i da živi u podstanarstvu. Glas joj zvoni! Očito je zadovoljna i ne boji se budućnosti. Kako je moguće? Otkud joj snaga? Dok tako razmišljaš, u salon ulijeću njezina djeca. Muž je čeka u automobilu s najmanjim djetetom? Gospođa/majka završava frizuru i odlazi. U duši se pitanja samo množe.

Sutra dolaziš na misu i slušaš evanđelje. Krist je sjedio u hramskoj riznici i promatrao ljude koji su ubacivali sitniš u riznicu. Među onima koji su ubacivali pune šake novčića našla se i jedna udovica koja je ubacila dva novčića, a to je bilo sve što je imala. To su bili zadnji novčići koje je imala za uzdržavanje. Krist je sazvao svoje učenike i izrekao veliku pohvalu toj ženi. On je, normalno, vidio i njezino srce. U njemu nije bilo straha. A srce koje nema straha neminovno je ispunjeno ljubavlju. Samo ljubav izgoni strah. Ne neka mala i proračunata ljubav, nego ona velika, sveobuhvatna, uskrsnula, vječna.

 Žena je bacala u riznicu iz koje se plaćalo za bogoslužje i davalo siromasima. I ona je ubacila dva novčića. Ljubav se dijeli u dva kanala. Ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Ljubav izgoni strah. I ljubav suobličava. Postajemo slični onomu koga ljubimo. Onaj tko ljubi Boga postaje sličan Njemu. Bog je ljubav. Onaj tko ljubi ljude postaje čovjek. Mi za dobre ljude kažemo jednostavno – „To je čovjek!“ Tada mislimo na čovjeka koji je dobar, istinit i voli ljude. Ta je žena bila slična Bogu i bila je čovjek. Zbrojimo li to dvoje, ona je bila – Božji čovjek! Božja žena! Biće bez straha. Kraljica.

Strah nam najviše ulijeva budućnost. Čim pomislimo na neki budući događaj, eto nam straha u duši. Budućnosti se ne boji jedino onaj tko je gospodar budućnosti. To je „Onaj koji jest, koji bijaše i koji će doći“. On je gospodar vremena, prošlog, sadašnjeg i budućeg. Alfa i Omega. Ona žena je imala Njega u duši. A također i ona žena u frizerskom salonu. (događaj nije izmišljen!) Nije bila teolog ni mistik. Bila je jednostavno – Božja žena.

Onoj ženi/udovici iz evanđelja ne znamo ime. Svejedno joj se možemo pomoliti jer je sigurno u Nebu. Nazovimo je Božjom ženom i recimo joj žarku molitvu: „Božja ženo, moli Krista za mene da mi dadne Ljubav. Neka od mene pobjegne svaki strah i neka se ispunim neustrašivošću! Ne daj da postanem sličan novcu: sitan, hladan, metalan, krut, papirnat, prljav, brojčan, okrutan! Božja ženo, moli za nas!“