Riječ za život

Brbljavac


Budući da Lucifer ima onu najveću manu, onu koju zovemo majkom svih mana - oholost, onda možemo slobodno zaključiti da ima i manu brbljavosti.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Piše: Bazilije M.

On ima svojevrsnu logoreiju, bolest neprestana govora. A budući da je čisti duh i najveći od svih stvorenih duhova, onda se njegovo djelovanje proširuje na sve ljude i sva vremena. Tako je njegovo brbljanje svečujno. Kao što se i brbljavac stalno nameće svojim govorom, tako i Lucifer stalno prodire u naše duše i zaglušuje ih svojim govorom.

Iz Objave nam je jasno da je njegovo ubojito sredstvo uvjeravanje da Bog nije ljubav i da nas ne ljubi. Ako mu uspije uvjeriti nas u tu laž – on je otac laži – onda nam s lakoćom nameće druge laži. Nitko ne sluša onoga tko ga ne ljubi. Spontano činimo otklon od onoga u čiju ljubav počinjemo sumnjati. Dovoljna je sumnja. Kod naših smo praroditelja vidjeli pogubnost zmijine (dvojezične) zavodljivosti. Posumnjali su u ljubav Božju i otkazali mu poslušnost. Počeli su činiti ono što se njima prohtjelo, a zapravo su upali u kolo zmijskih hirova, njezina vijuganja. Prva očita posljedica bila je da su postali hladni jedno prema drugomu. A to je bilo dovoljno da se razore do temelja njihovi životi. Zapovijed ljubavi je glasila: „Ne jedite tog ploda da ne umrete!“ Jedući su umrli!

Malo tko od ljudi živi sa sviješću da je Lucifer brbljavac i da neprestano nameće svoje ideje. Stoga se svi zadržavaju na problemu ljudskog brbljanja i ljudskih ideja. Sigurno, i ljudi su duhovi (u tijelu, ali duhovi) i zaraženi su ohološću, a time i brbljanjem. Sveopće brbljanje ne može se zanijekati. Pomislimo samo na medije i mrežno komentiranje dan i noć. Ipak, u temelju svake mane je luciferovska oholost i njegovo brbljanje, zavođenje i lažno uvjeravanje. Tko ima uši, neka ih zatvori!

Jedna od najdjelotvornijih rečenica nasuprot njegovu brbljanju jest: „Bože, ti me ljubiš ovakvog/vu kakav/va jesam!“ Lucifer bi nas još i mogao prevariti  rečenicom: „Bog te ljubi! Da, ljubi te, ali ne takvoga!“ A budući da smo mi moralistička bića, Lucifer bi nas preko toga mogao dobro izmučiti. Mogli bismo pomisliti: “Bog me ljubi, ali gledaj kakav sam ja? Koji užas!“ I mogli bismo se uništiti.

Štoviše: „Bog me ljubi ovakvoga kakav jesam!“ Upravo ovakvoga! Sada! To mi donosi najveći mir i najdublju radost. Njegovo neograničeno milosrđe čitavoga me obuhvaća i pere, čisti i obnavlja. Da Luciferu i papke poljubim, Bog me svejedno ljubi. O, kad bih potpuno postao svjestan Njegove ljubavi, umro bih. Moje krhko biće ne bi moglo izdržati toliku silu. Eto zašto mogu šutjeti i ostati gluh na luciferovsko brbljanje! Mogu se pustiti! Mogu slušati što god da mi Bog kaže! On me ljubi ovakvoga kakav jesam! Sada!