Riječ za život

Buđenje iz sna


Krist je rekao svojim učenicima da će činiti veća djela nego On, a ciljao je na buđenje duhovno pospanih. A svi su ljudi u snu. Svi spavamo. Svi smo otuđeni. Omamljeni ovim svijetom. Slijepi. Duhovno prazni i mrtvi.

Piše: Bazilije M.

Ona žena koja je 12 godina krvarila i nakon što je dotaknula Isusa ozdravila, znamo, bila je sva u strahu i trepetu kada je On upitao tko ga se to dotaknuo. Razlog njezina straha bio je višestruk. Možda je na prvom mjestu bilo to što je ona bila nečista žena i nije, po Zakonu, smjela nikoga dotaknuti. Ako bi nekoga dotaknula taj bi postao obredno nečist. Muškarci su išli u sinagogu i Hram, a dodir s njom ih je isključivao iz te mogućnosti. U njezino vrijeme postojao je niz strogih propisa o nečistim ženama.

Krv je u svetom narodu uvijek predstavljala život. Ona je nešto sveto. Gubljenje krvi je kao neko umiranje. Dodirivanje mrtvaca je isto činilo ljude nečistima. To što se ona usudila dotaknuti Isusa – a da jedna žena dotiče muškarca i to je nešto čudno i isključeno – bio je dokaz njezine vjere. Nakon što je Krst upitao tko ga se to dotaknu, normalno je da je ona očekivala ukor, a bilo je moguće i nešto teže. Krist je u njoj vidio vjeru u Njega.

On je svećenik koji može ustanovljivati očišćenje. On je Bog koji može dati život. Njezinih dvanaest godina krvarenja je punina smrti. Bog daje život. Bog je stvorio Evu, ženu, majku, i sada ima moć uskrisiti je do mrtvih. Dati joj život. Eva je majka svih živih. Ova je žena umirala i nije mogla davati život. Sada joj Onaj koji je Život vraća život i čini je živodajnom.

Sve se ovo može primijeniti i na našu dušu. Na naš život. Na naša mrtva bića.

Znamo da je Krist nakon tog događaja ušao u kuću nadstojnika sinagoge i uskrisio mu kćer. Rekao je ukućanima da djevojka nije mrtva nego da spava. Sv. Petar Krizolog kaže da je time rekao da je moćan dići iz smrti i iz sna. Sv. Petar veli da je teže Bogu probuditi čovjeka iz sna nego ga dići od mrtvih. Pri tome misli na san kao duhovnu pospanost. Bog lako ljude uskrsava, ali je potreban ogroman napor da nas probudi iz duhovnoga sna. Zato je bilo potrebno da Sin Božji postane Sin čovječji, da sam umre i uskrsne pa da se u Njegovo ime budi one koji su duhovno mrtvi snagom Njegove radosne vijesti, kerigme. Krist je rekao svojim učenicima da će činiti veća djela nego On, a ciljao je na buđenje duhovno pospanih. A svi su ljudi u snu. Svi spavamo. Svi smo otuđeni. Omamljeni ovim svijetom. Slijepi. Duhovno prazni i mrtvi.

Navještaj Kristove riječi, sada, nas spašava. Djevojčica je imala dvanaest godina. Taj broj dvanaest je punina smrti i punina života. Krist nas, po navještaju dvanaestorice, Crkve, budi iz duhovne smrti i ispunja božanskim životom.

„Samo vjeruj! Vjera te tvoja spasila! Hrabro kćeri!“