Piše: Anto Orlovac, Katolički tjednik

U Zagrebu je na hrvatskom predstavljena knjiga njemačkoga znanstvenika kojega predstavljaju kao psihijatra, psihologa i neuroznanstvenikaprof. dr. Manfreda Spitzera, s vrlo zanimljivim pa i izazovnim naslovom Digitalna demencija. Kratko je predstavljena u Glasu koncila (br. 1/2019, str. 27.) pod također vrlo pogođenim naslovom Crna strana digitalizacije. U tom je povodu održan i znanstveni skup na temu Dijete i digitalno doba. Obično se nekritički prenaglašavaju prednosti digitalizacije koja je nesporna i bez koje suvremeni čovjek ne može. Ali, kao i mnogo toga u životu, ona ima i svojih loših strana, osobito kad je riječ o djeci i mladima. Dovodi do toga da mlad čovjek više i ne koristi svoje umne sposobnosti, mozak zakržljava jer se zapravo ne koristi. Sve informacije imamo na internetu i dostupne su nam jednim klikom. Demencija je gubitak pamćenja, i do jučer smo mislili da to pogađa uglavnom starije ljude, iako može biti i bolest: mahnitost, ludilo, čak shizofrenija. No, nije ovdje riječ o bolesti, nego o nekorištenju moždanih i umnih sposobnosti, jer će to umjesto nas učiniti aparat. Na to želi upozoriti taj ugledni znanstvenik. Evo nekoliko misli iz toga prikaza nad kojima se valja zamisliti:

Prof. Spitzer „ističe da digitalni mediji, iako su dio sadašnje kulture, imaju visok potencijal stvaranja ovisnosti i dugoročne štete tijelu i duhu“. Nije on ni prvi ni jedini koji zna da suvremeni čovjek, posebno mlad, sve više postaje ovisnik o tim medijima. Mnogima je nezamislivo biti jedan dan bez interneta. Kad bi se kojim slučajem to dogodilo samo na jedan jedini dan, pune bi ulice bile izgubljenih lutalaca koji ne bi znali što će od sebe i od vremena koje ne znaju drugačije uporabiti. Autor koristi sintagmu „digitalna demencija“ koju je stavio i u naslov svoje knjige. Što je to i kako se očituje?„Digitalna demencija očituje se sve većom nesposobnošću da se mentalne sposobnosti iskoriste i kontroliraju u punom opsegu, jer digitalni mediji vode do toga da se ljudi manje koriste mozgom, pritom ometajući djeci i mladima razvijanje mozga, ostavljajući ih ispod razine koju bi bez tih medija mogli postići ... djeca brzo shvate da do informacija mogu doći guglanjem pa ih nemaju potrebe pamtiti.“ To kod mladih dovodi do gubitka koncentracije, a to onda može imati niz negativnih posljedica kao što su: ovisnost, nesanica, pa čak i agresivno ponašanje.

Moramo biti zahvalni ovom znanstveniku na hrabrosti da to otvoreno i jasno kaže. Nisu li onda u pravu oni koji govore kritički o „pametnim“ mobilnim telefonima, tabletima i drugim digitalnim čudima, pa znaju zajedljivo reći: „Sve pametniji mobiteli, a sve gluplji vlasnici.“ Tehnika „zna“ sve, a ljudi sve manje. Zar je poželjan napredak: posve zanemariti Božji dar, i to onaj na koji smo toliko ponosni – na svoj razum, na svoj mozak koji puštamo da kržlja, a kod djece da se nikada u potpunosti i ne razvije prema objektivnim mogućnostima? Poznato je da i mišići koji se ne koriste, slabe i atrofiraju. Naša djeca, ni kriva ni dužna, ostaju „ispod razine koju bi bez tih medija mogli postići“, opominje umno dr. Spitzer. K tomu od njih stvaramo ovisnike, rastresene „starčiće“ još u dječjoj dobi ili još gore – agresivne osobe kakvih sve više ima u našemu društvu. A onda se nad tim (farizejski) zgražamo i pitamo otkud sad to. Sami im to omogućujemo; štoviše, guramo ih u to! Treba imati hrabrosti pa reći da zaglupljujemo svoju vlastitu djecu. A oči vadimo onomu tko rekne da je naše dijete glupo. Nije glupo, ali i mi doprinosimo da ga takvim učinimo, jer se ne usudimo usprotiviti općem „trendu“. Dijete mora imati sve što i druga djeca, što je u trendu. E, pa sad biraj što ti je važnije: trend ili dijete. Sve je više škola (npr. u Hrvatskoj) koje prelaze na potpunu digitalizaciju. I s tehnikom valja razborito, da bi – prema upozorenjima navedenog znanstvenika – ona služila nama, a ne mi njoj.