Riječ za život

Divota


Onaj tko se duboko i tajnovito dijeli iznutra, dajući drugima svoj život besplatno, bez uvjeta i traženja uzvrata, nadilazi prostor i vrijeme. Njegov svaki posao i svaka misao dopire do svih. On je jednostavno – u Gospodinu!

Piše: Bazilije M.

U Trećoj nedjelji došašća u prva dva misna čitanja sve pršti od radosti. „Kliči od radosti!“; „Viči od veselja!“; „Ne boj se više zla!“; „Neka ti ne klonu ruke!“; „Gospodin, Bog, je u tvojoj sredini!“; „On će se radovati pun veselja“; „Obnovit će ti tvoju ljubav!“; „Kliktat će nad tobom radosno.“Psalam u zanosu pjeva: „Kličite i radujte se, stanovnici Siona. Pjevajte Gospodinu jer stvori divote!“ A sve se nastavlja u drugom čitanju. „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Ne budite zabrinuti ni za što. Radujte se!“

Na kraju sve se to slijeva u evanđelje u kojem Ivan Krstitelj poziva ljude na dijeljenje. „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.“ Neka dijeli. Carinici neka ne grabe sebi. Isto tako i vojnici, neka budu zadovoljni onim što imaju. Dolazi Onaj koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Sv. Pavao je prenio jednu Kristovu rečenicu koja je kolala među prvim kršćanima: „Blaženije je davati nego primati!“ Radosniji je onaj koji dijeli od onoga komu se daje. Nitko od nas nema sumnju u tu istinu. Svi smo iskusili radost kada smo davali i dijelili s drugima. Kada je tako s dijeljenjem materijalnih stvari, odjeće i hrane, kudikamo je dublja radost kada čovjek samoga sebe dijeli i daje. Istina, te su dvije stvarnosti neodvojive jer čovjek daje samoga sebe i kada daje materijalne stvari, ali znamo da postoji i dublja razina davanja sebe. Kada je Krist išao na Križ, nije davao nešto drugima, nego je dao samoga Sebe. U euharistiji nam se On daje čitav.

Onaj oganj koji nam On daje, a to je Duh Sveti, jest taj žar davanja samoga sebe. Tko se otvori tom ognju i on uđe u njega, taj ima izgleda da doživi najveću moguću radost. To je radost onoga koji ne živi za sebe, nego za Drugoga i druge. Kao što kaže ono prvo čitanje, uzeo iz Sefanije proroka: „Bog je u njegovoj sredini i On mu obnavlja ljubav.“ Drugim riječima, Duh Sveti se spušta u njegovo središte i goni ga da ljubi do kraja, da se dijeli do kraja.

Ta je radost neuvjetovana. Radost dijeljenja haljina i hrane uvjetovana je imovinskim stanjem. Danas mnogi žive u bogatim sredinama i nema ljudi kojima bi mogli davati materijalna dobra sve kada bi ih i imali. Onaj tko se duboko i tajnovito dijeli iznutra, dajući drugima svoj život besplatno, bez uvjeta i traženja uzvrata, nadilazi prostor i vrijeme. Njegov svaki posao i svaka misao dopire do svih. On je jednostavno – u Gospodinu! („Radujte se u Gospodinu!“) Dokle dopire Gospodin, dopire i on. Što čini On, čini i on. Koliko se raduje On, raduje se i on.

Sefanija kaže da će se Gospodin radovati nad njim kao u dan svečani. Te dvije radosti, Gospodinova i njegova, postat će jedna. Normalno, ta se divota ne da opisati – ostaje nam samo želja da je osjetimo i doživimo.