Riječ za život
Dječja duša
uto, 18. rujna 2018. 13:18
Hermann Hesse, veliki njemački književnik (Stepski vuk, Igra staklenih perli, Demian, Narcis i Zlatousti,…), dobitnik Nobelove nagrade, u jednoj autobiografskoj pripovijetki, poput Sv. Augustina, analizira svoj prvi grijeh.
Piše: Bazilije M.
Bila je to krađa smokava iz očeva radnoga stola (dječak Augustin je ukrao susjedovo voće). Jadni se Hermann nakon te besmislene i bezazlene krađe, koja i nije neka krađa jer je očev stol i njegov stol, živ namučio. Otac mu je bio uglađeni i nježni gospodin. Pred njim je osjećao strahopoštovanje. Sve se događalo u obitelji kako se inače zbivalo krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Hermann je bio pobožan i plah dječak. Krađa ga je pretvorila u vuka. Pripovijetka se zove Dječja duša i tko je zainteresiran može ju cijelu pročitati.
Dječja duša je tada dodirnula pakao. Bila je bijesna na sebe i na sve oko sebe. Željela je očevu smrt. Samoubojstvo. Napuštanje društva. Vječno prokletstvo. U tom je košmaru susreo dječaka-prijatelja i s njim se potukao na mrtvo ime. Imao je želju ubiti ga ili da on njega ubije. Kada se vratio kući nanizao je bezbroj laži i sve tako redom. Analiza je duboka i stvarna. Završetak pripovijetke je iznenađujući: otac ga je malkice kaznio i sve mu do kraja oprostio. Dječaku je ostao gorak osjećaj u srcu jer on nije sve, do kraja, ocu oprostio.
Kada je Hesse pisao tu pripovijetku već je bio starac. Otišao je od kršćanskoga Boga-Oca i živio u svom raspuknutom književnom svijetu. Sjećanja su ga vraćala na početak. Cijela pripovijetka odiše mirisom Kristove prispodobe o izgubljenom sinu i dobrom Ocu. I izgubljeni sin je došao na rub smrti i potpune izgubljenosti. Grijeh rađa smrt! - to osjeća i onaj tko ne prizna postojanje grijeha. „Ovaj sin moj bijaše mrtav i nađe se.“ I izgubljeni sin je kod povratka imao straha da mu otac neće sve oprostiti. Teško mu je bilo vjerovati u očevu bezuvjetnu ljubav. Bezuvjetno opraštanje.
I to je problem svima nama. Nakon svake krađe i oproštenja nagomilava nam se u dušu (ne više dječju) osjećaj da ne možemo prihvatiti toliku Božju dobrotu i milosrđe. Ne opraštamo Ocu nebeskom što nam toliko oprašta. Priželjkujemo neku kaznu, kao što je i izgubljeni sin želio da ga otac primi samo kao najamnika. Međutim, otac je sve iznenadio i napravio gozbu.
Hesse je odrastao u luterovskoj verziji kršćanstva i osjeća se ona moralna strogost. A nema ni ispovijedi ni odrješenja, pa nema ni euharistijske gozbe. Gozba briše gorčinu iz srca. Ona je dokaz da oproštenje nije finta. „Treba se radovati i veseliti!“ Riječi nisu dostatne. Gozba je terapija. Ona je puna slatkoće. Svaka gozba završava sa slatkišima.
Izdvojeno
Meditacija
.jpg&w=420&h=235&zc=1&hash=166a9de4b9e4176d380cf1bdd5112d9c)
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
