Riječ za život

Dobra sreća


Kažu da je jedan od najdubljih utjecaja na čovječanstvo učinio njemački mislilac I. Kant. On je najviše razmišljao o tome kako uopće misliti.

Piše: Bazilije M.

Koji nam je alat dostupan kada nešto promišljamo i što nas dovodi do istinitih zaključaka. Najznačajnije su mu knjige Kritika čistoga uma i Kritika praktičnoga uma. Boli glava čitati ih.

Danas među modernim misliocima i političarima nitko ne spori Kanta. On je kao neki Mojsije modernoga vremena koji izvodi čovječanstvo iz mračne prošlosti. Papa Benedikt, Nijemac, pozabavio se njegovim razmišljanjima u enciklici o nadi. Kant je postavio pitanje: „Čemu se možemo nadati?“ i pokušao dati nekakav odgovor. Papa se nadovezuje na taj njegov odgovor i izvodi zaključak da samo osobni Bog može biti naša nada. U Njemu je ono čemu se nadamo i On je onaj komu se nadamo.

Danas se u čovječanstvu najviše lome koplja oko etičkih/moralnih pitanja. To su pitanja, po Kantu, praktičnoga uma. On je postavio tri pretpostavke (istine koje imaju neuvjetovanu vrijednost) da bi čovjek moralno djelovao: 1. besmrtnost duše; 2. sloboda; 3. Božja opstojnost. Prva pretpostavka je, po Kantu, nužna jer beskonačni moralni zahtjev čovjek ne može ostvariti u vremenskim granicama. Kasnije je i Dostojevski naglasio kako bi bilo sve dopušteno kada ne bi bilo besmrtnosti duše. Ako bi moral vrijedio samo za kratki ljudski vijek, najbolje bi ga bilo dokinuti i činiti sve po želji pa dok traje-traje.

Sigurno, ako nema slobode, nego čovjek djeluje samo kao neka životinja prema nagonima, ne bi nikakva njegova odluka ničemu vrijedila, a moral je vezan uz osobne, slobodne, odluke. I zadnji, nama najdraži, jest onaj o Božjoj opstojnosti. Tu Kant prvenstveno misli na dobroga Boga koji daje nagradu u nebu za dobra djela učinjena na zemlji. Po Kantu, čovjek je raspet između moralnih zahtjeva i potrebe za srećom. A često vršeći moralne zahtjeve mora žrtvovati sreću. Moral ima veću vrijednost od osobne sreće. Pošten čovjek strada! Uništeno dijete ne može zadovoljiti pravdu na ovome svijetu jer je trajno uskraćeno za sreću koju je moglo doživjeti i tako do u beskraj. Mora postojati Bog koji će dati sreću dobrom čovjeku.

Tako, po Kantu, uvjereni materijalist i ateist ne može biti moralan čovjek. On žrtvuje moral za sreću. A Kant je i dan danas neporeciv. On je moral stavio u čisti ljudski um tako da ga se mora priznati poput zdrave logike. U tu logiku spada ono što je rekao utjelovljeni Bog: „Tko hoće sačuvati svoj život na ovome svijetu, taj će ga izgubiti. A tko izgubi svoj život taj će ga sačuvati.“ Recimo to kantovski: „Tko hoće sačuvati sreću na ovome svijetu po svaku cijenu, taj će izgubiti moral, a time i dobru sreću i vječno propasti, a i mnoge upropastiti. Nema se čemu nadati!“