Dobrota i radost – sestre blizanke


Svetkovinom Duha Svetoga završavamo vazmeno vrijeme, punih 50 dana intenzivne uskrsne radosti. Završava vazmeno vrijeme, ali ne i radost kršćana. Naprotiv, ona treba sve više rasti u nama, sve do one konačne nepomućene radosti u Bogu na koju smo pozvani u vječnosti.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Na radost su nas kroz vazmeno vrijeme poticale osobito molitve iz Časoslova. Jedan zaziv iz molitve Jutarnje u srijedu Drugoga vazmenog tjedna prelijepo se obraća Bogu: „Ispuni nas svojom dobrotom već sada na početku ovog dana da cijeli dan radosni tebi hvalu iskazujemo i u tome radost osjećamo.“

U rano jutro molimo za dan koji je pred nama. Molimo da nas Bog ispuni dobrotom, kako bismo cijeli dan osjećali radost zbog toga.

Dobrota i radost dvije su sestre blizanke, uvijek idu zajedno. Nema radosti bez dobrote, a ni dobrote zapravo nema bez radosti. Dobrota oplemenjuje čovjeka i podiže ga, daje mu smisao, upravo radost života. Ako nas Bog već ujutro ispuni svojom dobrotom, u našemu srcu neće tijekom dana biti mjesta za nešto drugo, bezvrijedno ili čak zlo. Mnogi tvrde da se danas uopće ne isplati biti dobar, jer se dobrota tumači kao naivnost, i boje se da će zbog svoje dobrodušnosti biti iskorišteni od drugih i zloupotrijebljeni. A kako bi kršćanin bez dobrote?

Bogu se još manje „isplatilo“ biti dobar. Stvorio je svijet i vidio „da je dobro“, kako to jezgrovito sveti pisac ponavlja više puta. Konačno stvara čovjeka i to na svoju sliku, pa kad se osvrnuo na cjelokupno svoje djelo vidje da je „veoma dobro“ (Post 1). Čovjek je dakle stvoren dobar, čak veoma dobar. Kako bi drugačije i moglo biti kad je on slika Boga koji je dobar, čije je bitno svojstvo dobrota? A čovjek mu uzvrati pobunom, grijehom i zlom, sebi na štetu.

To je Boga skupo stajalo: patnje i smrti Njegova Sina, što je bilo potrebno da bi čovjeka iz zla, u koje je upao, opet vratio u sferu dobra. Nije mu se to nikako „isplatilo“, ali on ne može drugačije; dobar se svoje dobrote ne odriče zato što je oko njega zlo. To ne čini ni čestit čovjek, a kamoli Bog. Zlo ima svoju privlačnost, svjedoči nam naše iskustvo. No kršćanin se Božjom snagom može oduprijeti zlu i Zlomu i širiti dobro. Zato molimo: ispuni nas Bože svojom dobrotom svako jutro, napuni naše baterije da se ne isprazne cijeloga dana. A sutra ujutro opet tako. Lijepo je tako moliti, lijepo je s time moći računati.

Zatim molimo da cijeli dan budemo radosni. U toj radosti činiti nam je ono što razumno stvorenje treba činiti: davati hvalu Bogu. Radovati se slaveći Boga ili slaviti Boga radosno, a kako bi i moglo drugačije? Zar bi Bogu bilo na slavu da mu mrzovoljno promrmljamo koji Očenaš ili neku drugu molitvu? Bogu ne trebaju kiseli krastavci.

Neki kao da misle da oni Bogu uslugu čine kad mole. Bez radosti nema kršćanstva, u molitvi pogotovo. A Bogu ne dajemo hvalu samo riječima, pa ni najljepšom molitvom, nego cijelim svojim životom. Kršćanin neće povazdan samo sklapati ruke, on će i djelovati. „Moli i radi“, geslo naših trapista, nije pravilo samo za redovnike. To je izvrsno pravilo za svakoga kršćanina i za svakoga čovjeka. Svojim djelovanjem ili smo Bogu na hvalu i slavu ili na sramotu. Kako ono roditelj zna kazati nevaljalu djetetu: „Kad si takav, ne govori nikome da si moj, nemoj me brukati!“

Hvaliti se da smo kršćani, a ne ponašati se kršćanski, znači zapravo brukati Boga na kojega se pozivamo. Zato molimo da budemo radosni u iskazivanju hvale Bogu, da u sebi radost osjećamo. Onda ćemo je i s drugima moći dijeliti, sa svima koje toga dana susretnemo. A toliko nam treba ugodan susret, radostan smiješak, riječ ohrabrenja, čin razumijevanja. To su vitamini duha.

Još jedanput uzimamo Časoslov u ruke. U subotu Četvrtog tjedna kroz crkvenu godinu molimo u Trećem času: „Daj nam svjetlo Svetoga Duha da se, sigurni od svakog neprijatelja, trajno radujemo hvaleći tebe“. Učinimo to i danas na svetkovinu Duha Svetoga! Tek u njegovu svjetlu možemo pravo razlikovati prijatelja od neprijatelja, iskrenost od hinjene brige i otkriti da su dobrota i radost sestre rođene.

Anto Orlovac