Riječ za život

Gledamo nemoguće


„Jedimo i pijmo jer nam je sutra umrijeti!“ Tu je rečenicu uporabio Sv. Pavao kada se osvrnuo na one koji niječu uskrsnuće. U Uskrsnuće Kristovo vjerujemo po Pismima, a isto tako i u naše vlastito! „Ako ne vjerujemo u uskrsnuće“ – po Sv. Pavlu – „najbjedniji smo od svih ljudi“.

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Neki drevni midraši pripovijedaju kako je Mojsije bio u Nebu prije nego mu je Bog predao Deset zapovijedi. U Nebu je vidio i Mesiju koji će sve te zapovijedi ispuniti i ljudima ih, ispunjene, ponuditi.

Deset zapovijedi su najava Krista Uskrsnuloga i našeg uskrsnuća. Ona su neostvariva na zemlji. „Svi su sagriješili“, kaže Sv. Pavao, „i potrebni su slave Božje“. Ta Slava je Duh Sveti i uskrsnuće. Život u nebeskom Jeruzalemu. Ovdje je nemoguće ne ubijati. Nemoguće je ne lagati. Nemoguće je ne krasti. Nemoguće je poštivati oca i majku. Nemoguće je slaviti dan Gospodnji, počivati do kraja. Nemoguće je štovati samo Boga. Nemoguće je ne željeti tuđe stvari i osobe. Sve će to biti moguće kada uskrsnemo u slavi. (Ako ne uskrsnemo u sramoti, što je sasvim moguće!) Tada ćemo biti slični anđelima. Nećemo imati ovo kvarljivo tijelo i prijetvornu dušu. Neće nam duh biti oslabljen, volja mlitava, a um trom. Bez Uskrsnuloga i uskrsnuća s pravom možemo svi biti očajni i duboko frustrirani.

„Jedimo i pijmo jer nam je sutra umrijeti!“ Tu je rečenicu uporabio Sv. Pavao kada se osvrnuo na one koji niječu uskrsnuće. (Pročitati Prvu poslanicu Korinćanima!) U Uskrsnuće Kristovo vjerujemo po Pismima, a isto tako i u naše vlastito! „Ako ne vjerujemo u uskrsnuće“po Sv. Pavlu„najbjedniji smo od svih ljudi“. Možemo proširiti tu izjavu pa reći da su svi ljudi koji ne vjeruju u uskrsnuće beskrajno bijedni. Drogirajmo se i bludničimo do mile volje! Iživljavajmo se kad god možemo i gdje god možemo! Kradimo sve što se da ukrasti i lažimo jer istina je grozna! To je jedino što nam preostaje u našoj velikoj bijedi!

Gornja je rečenica – „Jedimo i pijmo jer nam je sutra umrijeti!“, uzeta iz Knjige Izaije proroka. Jeruzalemci su se našli u obruču smrti. Okružili su ih premoćni Asirci i, po ljudski, nije bilo nikakva izgleda da se spase. Neki su predložili da zakolju životinje koje imaju, ispeku ih i pojedu, a isto tako da svo vino popiju jer i tako će sutra ući neprijatelji u grad i sve ih masakrirati. Makar da se najedu i napiju prije smrti! Ništa im, po ljudski, ne preostaje. Prorok ih je ukorio i pozvao na obraćenje. Stavio im je pred oči niz nemogućih situacija u kojima im je Bog providio čudesno oslobođenje. Takvo čudesno oslobođenje je bilo ono iz Egipta. Po ljudski, nije bilo nikakva izgleda da se otarase tog groznog ropstva. Pa ipak, izišli su! Nije, po ljudski, bilo nikakva izgleda da prežive pustinju, pa preživjeli su. Nije bilo nikakva izgleda da osvoje Obećanu zemlju, pa osvojili su. Bog postoji i djeluje u njihovu korist. „On je Bog živih, a ne mrtvih. Ta svi Njemu žive!“ I u toj opsadi Asiraca ostali su netaknuti. Asirci su se naglo povukli. I danas taj narod opstaje usprkos svim ugrozama! To je činjenica.

Po ljudski, nemoguće je živjeti. Mora se biti očajan. Mora se ubijati i tako dalje. Po vjeri u Uskrsnuloga i vjeri u uskrsnuće ne može se biti očajan i može se ne ubijati i tako dalje. Uskrsnuli nam to daje besplatno. Mojsije je to vidio, a i mi gledamo!