Gospin štit oko hrvatskih gradova


Uz hodočašća tijekom godine puno se ispovijeda u brojnim ispovjedaonicama koje su kao vijenac oko crkve. Vijenac pokore i obraćenja po Gospinu zagovoru.

Foto: KT

Foto: KT

Piše: Anto Orlovac

Don Anto Baković u svojoj knjizi Batinama do oltara piše kako je od mladosti posebice štovao „Gospu od pobjede“. Moram reći da taj časni Gospin naziv na prvi pogled asocira na neku borbu, na vojnički rječnik, koji suvremeni čovjek izbjegava. Ali sa svojom Gospom od pobjede i don Anto je iznio pobjedu: izdržao je četiri godine teške robije u Nišu i Zenici kao mladi bogoslov podnoseći svakovrsna zlostavljanja. Nije klonuo ni kada su ga toliko pretukli da je završio u kaznioničkoj mrtvačnici, jer su mislili da je umro, ali ipak preživio. A mogao se svih neprilika osloboditi jednim potezom; samo da se odrekao svoga zvanja, svoje „popovske škole“, kako su od njega tražili komunistički „isljednici“. Izdržao je zahvaljujući Gospi od pobjede i postao svećenikom. Kao svećenik izdržao je i još šest godina robije, ali je unatoč svemu doživio i svoju Zlatnu misu, sve sa svojom „Gospom od pobjede“.

Gospa od pobjede  i pobjeda s Gospom

I hrvatski je narod tako izdržao u Domovinskom ratu, u pravoj borbi, protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja: gotovo bez oružja, ali snagom molitve krunice. Branitelji su, što možda nikada ni jedna vojska na svijetu nije učinila, a bilo ih je i pobožnijih od nas, svi redom o vratu nosili krunicu. I oni koji je nisu znali moliti, ali su znali da je to nešto sveto, Gospino. Dok su oni, s krunicama o vratu, bili na crti obrane, njihove su majke, sestre i supruge krunice imale u rukama i molile. I pobijedili su jednu od jačih vojska Europe, kako tvrde analitičari. Sačuvali su svoje, obranili dom i domovinu, a što nitko nije vjerovao da će biti u stanju učiniti. „Gospa od pobjede“, ili pobjeda s Gospom, zovite to kako hoćete, isto je.

Napadi medija i Gospin štit

Završena jedna borba, izvojevana sjajna pobjeda. Ima ih još pred nama, možda i težih. Obraniti svoju vjeru, svoju kulturu, svoj nacionalni identitet, koji je sustavno napadan i u „hrvatskim“ medijima, iz dana u dan. Dakako, napadi dolaze najprije iz najvećih središta: Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka. Tu je sjedište većine medija, političke i gospodarske moći, prosvjetnih i kulturalnih ustanova. U ta četiri grada sa širom okolicom živi polovica stanovništva Hrvatske. A jeste li zamijetili da je Gospa upravo oko tih gradova napravila svojevrsni štit? Uz svaki od njih jedno je njezino svetište, mjesto hodočašća, molitve, obnove, pokore. Zagrebu je to Marija Bistrica, Rijeci Trsat, Splitu Sinj i Solin, Osijeku Aljmaš. Ti gradovi imaju svoje posebno zavjetno godišnje hodočašće Gospi. Grad kao cjelina, sa svim što on u sebi sadrži.

„Gospine ispovjedaonice“

Posjetio sam, prije nekog vremena, svetište Aljmaš. Razgovarao s gostoprimljivim i dugogodišnjim aljmaškim župnikom mons. Antom Markićem. Već je četvrto desetljeće da je tu župnik i čuvar svetišta „Gospe od utočišta“. Preživio je sa svojim svetištem i izgon, i uništenje, i obnovu. Redaju se hodočašća sa svih strana, od proljeća do jeseni. Uz hodočašća tijekom godine puno se ispovijeda u brojnim ispovjedaonicama koje su kao vijenac oko crkve. Vijenac pokore i obraćenja po Gospinu zagovoru. Kaže kako se često dogodi da netko, u bilo koje vrijeme, zove iz Osijeka; želi doći u Aljmaš, ispovjediti se. Ima puno crkava i svećenika u Osijeku, ali on bi u Aljmaš, tu je poseban osjećaj. Reče župnik: „Eto, Gospino svetište u Aljmašu je osječka ispovjedaonica“. Razmišljam: i ostali spomenuti veći hrvatski gradovi (i ne samo oni) imaju tako svoju „Gospinu ispovjedaonicu“. Gospa je nad njima postavila svoj štit: Aljmaš je njezin štit nad Osijekom, Marija Bistrica nad Zagrebom, Trsat nad Rijekom, Sinj nad Splitom. Naši su gradovi pod Gospinom zaštitom.

Bili smo i ostali Gospin narod, što god netko o tome mislio. Nije to nikakva sladunjava pobožnost. Gospa privodi Isusu. Isus poziva na obraćenje. Ono se događa po svetim sakramentima. Sakrament pomirenja najbolja je prilika i najdivniji izraz takva obraćenja. Zato će i uz ovogodišnju svetkovinu Velike Gospe njezina svetišta biti prepuna. Ispovjednice će imati „pune ruke“ posla, a pokornici strpljivo stajati u dugim redovima. Kad je čovjek rasterećen, onda je puno lakše uhvatiti se u koštac sa životnim poteškoćama. Kad nam one budu izgledale nepobjedive, velike, ne zaboravimo: nad nama je Gospin štit, s nama je „Gospa od pobjede“. S njom ćemo pobijediti u svakoj borbi.