Gospodin čini sve što mu se svidi


Psalam 135 kaže: „Što god se Gospodinu svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima“ (Ps. 135,6). Bog, dakle, radi štogod hoće, štogod mu se sviđa. Možda u tome vidimo određenu samovolju, jer Bog može činiti što hoće, ne mora nikoga pitati za odobrenje.

Foto: pixabay

Foto: pixabay

Piše: Anto Orlovac

I mi bismo rado činili štogod hoćemo, a da nikome ne odgovaramo. A ipak u Bogu samovolje nema. Ima samo volja i to ona koja je Boga dostojna. Stvar je, naime, u tome što to Bog želi. Na to odgovara treći redak istoga psalma, premda to na prvi pogled nije uočljivo: „Hvalite Gospodina jer dobar je Gospodin.“ Baš zato jer je dobar, točnije jer je sama Dobrota, u Njemu nema nikakva zla, nikakve sjene. Odgovor na pitanje kako Bog smije činiti štogod poželi leži u tome što je On dobar, jer uvijek želi samo dobro. Zla jednostavno ne može ni poželjeti. To mu je potpuna suprotnost.

Bog je uvijek Bog „za“

A što mi ljudi želimo? Sve i svašta: i dobra i lošega, i časnoga i nečasnoga, i svijetloga i mračnoga. Želimo najprije sebi: zdravlje, dug život, bogatstvo, užitak, moć, ugled… Ima tu sasvim opravdanih želja. Međutim, ima i onih koje bi mogle izmaknuti kontroli. Naime, da bismo si sve to mogli priuštiti, poželimo i puno toga što nam ne pripada, dakle poželimo tuđe: i imovinu i bračnog druga, i još puno toga. Zato nas Bog mora opominjati u Dekalogu: „Ne poželi nikakve tuđe stvari!“, „Ne poželi tuđeg bračnoga druga!“… Ako tim željama popustiš, učinit ćeš nered, nepravdu, zlo. Drugim riječima: obuzdavaj, čovječe, svoje neuredne želje!

Bog takvih želja nema, nema neurednosti, pa nema što ni obuzdavati. Bog nikada nije protiv nekoga, protiv čovjeka. Bog je uvijek Bog „za“: za istinu, za pravdu, za dobrotu, za ljubav, za opraštanje, za čovjeka kojega voli. Kad bismo i mi postigli taj stupanj da uvijek i prema svakom čovjeku budemo „za“, onda bismo i mi smjeli činiti sve što želimo. Biti za drugoga znači ne stavljati sebe u prvi plan. A to je prva oznaka prave ljubavi. Tako čini Bog koji je, prema sv. Ivanu, upravo to – Ljubav.

Čovjek u „sukobu interesa“

Nažalost, naše su želje često u „sukobu interesa“. Željeli bismo nešto na račun drugoga, nešto što nam ne pripada. Tu dolazi do sukoba, do nereda: i s drugim, ali nerijetko i sa samim sobom. Zato čovjek postaje nesretan i nezadovoljan, jer nerijetko ima želje koje su zapravo protiv njega samoga. Koliko zla čovjek napravi sam sebi svojom nerazboritošću i neodgovornošću?

Poželiš, recimo, alkohol. Možda ga ispočetka ne voliš, pa te drugi nagovaraju i nerado pristaneš, pa sve radije, a onda ga zavoliš, pa on preuzme tebe i kontrolu nad tobom. Ode ti zdravlje, ode ti novac koji zapravo kradeš od svoje djece, iako tvrdiš da je tvoj, ode ti ugled, jer si postao pijanac. Poželio si nešto sebi na štetu. Nisi obuzdao lošu želju, i to ti je došlo glave.

Poželiš cigaretu, jer ti to daje dojam zrelosti, važnosti. Još si u osnovnoj školi, ali važno pripaljuješ prvu cigaretu među kolegama. Guši te dim, jedva suzdržavaš kašalj, kriješ oči koje suze. Ne slušaš ni svoje vlastito tijelo: grlo te opominje – ne valja, oči kažu – ne valja, ali ti to hoćeš. Kasnije bi suhim zlatom platio da ti se toga ostaviti, ali ne ide. Pokušavao si bezbroj puta; nikotin je uvijek bio jači od tebe.

Poželiš nešto doživjeti, nešto cool, a još k tomu i zabranjeno, a ti mlad. Nagovore te na drogu. Ti poželiš. I doživiš. Tko zna što, jer tu pravila nema. Možda ostaneš razočaran, pa probaš opet. Uzimaš i pojačavaš dozu ne bi li doživio nešto još uzbudljivije, pa još jaču. Od onoga što doživiš, od uzbuđenja odoše živci, ti ne možeš više biti samostalan, ti si ovisnik. Na početku si ti uzimao drogu, na kraju ona je preuzela tebe. A onda nerijetko kratka vijest u novinama: „Pedozirao se“, „Nađen mrtav mladić sa špricom u rukama“ na nekom prljavom zabačenom mjestu.

Poželiš uzbuđenje, jer ti je dosadno. Tražiš nešto što „diže adrenalin“. A to ne može bez opasnosti. A tko ljubi opasnost, u njoj i pogiba, tako kaže starozavjetna mudrost (Sir 3,26). Policijska izvješća pokazuju: mladi se idu utrkivati velegradskim ulicama u protivnom smjeru, prolaziti kroz crveno na semaforu, spretno izbjegavajući sudar s užasnutim vozačima koji su jedva izbjegli smrt. Uspije jednom. Ide drugi put. A onda naslov u novinama: „Teška prometna nesreća, poginulo troje mladih ljudi, u drugom autu teško povrijeđen vozač koji se vraćao s posla“. Ili, nedavni primjer iz Slovenije, kako prenose mediji: mladi organiziraju prave seksualne orgije. No, to im nije dosta, to nije dovoljno „uzbudljivo“. Pozivaju u društvo nekoga tko je zaražen virusom HIV-a. Nitko ne zna tko je taj, ali taj mora imati spolni kontakt sa svima. Netko će se svakako zaraziti. Nitko ne zna tko će to biti, ali je siguran da i on to može biti. To „diže adrenalin“. A normalnom čovjeku diže kosu na glavi. Posljedice će doći kasnije. I njemu i društvu koje će ga morati liječiti. A on je svoj život proigrao. Imat će dovoljno vremena razmišljati što je to učinio. I što mu je to trebalo.

Poželiš tuđi imetak, a to ne ide bez korupcije, prijevare, makinacija svih vrsta, bez obzira imalo to „zakonsku podlogu“ ili ne. Znaš da je nepravedno, i bilo bi ti vrlo krivo da drugi to tebi učini, ali ti si „poželio“ što poželjeti nisi smio. I želji popustio. Ti ploviš jahtom po moru, a radnici plove i blude ulicama, jer je tvrtka propala, a oni s obiteljima ostali na ulici! Ti uživaš na tuđi račun. Može li to dobro završiti?

Poželiš tuđeg bračnog druga. A taj ima svoju obitelj. I ti svoju. Pogotovo kad su tu i djeca. Svojom neurednom „željom“ ti stavljaš na kocku dvije obitelji. I svoju vlastitu djecu, svoju krv. Zbog tvojih neurednih želja, netko će nedužan trpjeti cijeloga života, djeca će odrastati bez prave roditeljske ljubavi i ostati duhovni invalidi.

Bog ne želi ništa što Njega nije dostojno

Mogli bismo nastaviti. Što sve čovjek neće poželjeti? I dobro i zlo. Tu je „kvaka“. Čovječe, ne želi ništa što tebe kao čovjeka, kao odgovorne osobe, kao djeteta Božjega, nije dostojno! Dođu li ti takve želje, sasijeci ih u korijenu. Svladaj ih ili će one svladati tebe! Ni Bog ne želi ništa što Njega nije dostojno. Zato i može činiti sve što želi – jer želi samo dobro.