Riječ za život
sub, 29. prosinca 2018. 17:02
Ima jedna rečenica kod Shakespearea koja nam govori mnogo o današnjoj epidemiji očaja.
Piše: Bazilije M.
Hamlet doznaje da mu je stric ubio oca. To mu priopćava očev duh. Cijeli prizor je mučan i potresan. Po strani stoje dva njegova prijatelja i promatraju. U jednom trenutku Horacije kaže Marcelu: „Od pustog maštanja u očaj pada.“ Kasnije se nastavlja s onom poznatom rečenicom: „Nešto je trulo u državi Danskoj.“ Horacije odgovara: „Al' nebo će je voditi.“
Vratimo se maštanju i očaju. Sigurno je da mašta raduje. Obogaćuje. Bez nje ne bi bilo niti jednog umjetničkog djela. Razgovora. Znanstvenog napretka. Religije. Sjajan je dar od Boga – mašta! Ali kao u svemu, tako je i s maštom. Puno mašte vodi u očaj. Puno zagnjurenosti u virtualni svijet briše nadu iz duše. Nada je u realnosti. Ona je u istini. Nada nije ništa nestvarno. Izmišljeno.
Najbolja umjetnička djela su rastvaranje stvarnosti. Ona pomažu da stvarnost dođe samoj sebi. Odmak od svakodnevne stvarnosti vodi u gubitak tla. Horacijevo se proroštvo na kraju i ispunilo. Hamlet je ušao u očaj. Nada je u nebu. Zasigurno Shakespeare ovdje govori o Bogu. Djelovanju Božjem. Bog vodi povijest. Bog iz zla izvlači dobro. Uskršava iz truleži. Očaj je kad bi zlo bilo jače od dobra.
Ubojstvo rađa očajem. Ono vodi sve ljude u trulež. Nebo je nada. Ljubav. Istina. Kada je previše mašte, ubija se stvarnost. Stvarnost se povlači i ostaje očaj. Možemo pobjeći u svijet mašte i napustiti stvarnost, ali se stvarnost ne može obrisati. Ubojstvo je realnost. Zlo je tu. U našoj stvarnosti. Od zla se ne može pobjeći. Ni od smrti. Ni od zavisti.
Kad napustimo stvarnost i uplovimo u totalnu maštu, napuštamo i svijet dobra. Prijateljstva. Razumijevanja. A nada je u dobru. Nada je vjera u dobro. U Dobroga. Vjera u Nebo. Shakespeare truleži suprotstavlja vodstvo neba. Djelovanju dobra. Tu su prijatelji. Ljudi. Svijet je temeljno dobar. Ljudi su temeljno dobri. Tu je Nebo. Tu je stvarnost.
Prizor završava Marcelovim poklikom: „Za njim, za njim!“ Nećemo ga prepustiti na milost i nemilost zlu i maštanju. Očaju. Dozivat ćemo ga u stvarnost. Kako je blagotvorna prijateljska prisutnost! Obična dobrota. Običan život. Maštovita ljubav. Lijepa umjetnost. Opraštanje. Razumijevanje drugoga. U tomu je Nebo.