Riječ za život

Jedina sigurnost u velikoj nesigurnosti


Bogu ne možemo reći da nam je On jedina sigurnost dok smo dijelom oslonjeni na nešto drugo ili na nekoga drugoga. A oslanjanje na nesiguran oslonac ne ulijeva sigurnost. Štoviše, stvara još dublju nelagodu i baca nas čak i u očaj.

 

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Prošle smo godine, a i svih prijašnjih, drugim tonom govorili i drugim ušima slušali ovu misnu molitvu: „Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.“

Sada smo u 2021. Svijet se ljulja u velikoj nesigurnosti zbog pandemije koronavirusa. Psiholozi tvrde da nam sadašnje stanje iscrpljuje velike količine psihičke energije i da nas oslabljuje za sve ostale djelatnosti. Nažalost, iscrpljuje nas i za samu borbu s virusom. Biokemijski genetičari tvrde (dr. sc. Tomislav Domazet Lošo u Vijencu) da antitijela koja se stvaraju u našem organizmu nemaju veliku snagu kada je psiha iznurena. Oni predlažu izoliranje od medija i vedrinu duha. Eto se tako nalazimo u nekom začaranom krugu nesigurnosti i slabosti. Treba nam čvrst oslonac na kome ćemo se odmoriti i napuniti energijom.

Onda, Božja milost nam je jedina nada i Njegova zaštita (od virusa i svakog dugog zla) nam je jedina sigurnost. U tom svjetlu možemo lakše prihvatiti one najtvrđe Kristove riječi:„Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne svega što posjeduje i ide za mnom!“Svako posjedovanje nam ulijeva sigurnost. I posjedovanje oca i majke, braće i sestara, sinova i kćeri, bračnih drugova, prijatelja i svih ostalih, također nam pruža neku sigurnost. Ekstremne situacije nam bjelodano pokazuju da sve to nije nikakva sigurnost. Sada smo u takvoj situaciji. A po zakonu fizike, dok god se oslanjamo na jedan oslonac, ne prepuštamo svu svoju težinu drugomu. Još uvijek nam je težina raspoređena na dva različita oslonca. Tek kada se odmaknemo od jednoga, tada svom težinom liježemo na drugi, u tom slučaju - jedini.

Bogu ne možemo reći da nam je On jedina sigurnost dok smo dijelom oslonjeni na nešto drugo ili na nekoga drugoga. A oslanjanje na nesiguran oslonac ne ulijeva sigurnost. Štoviše, stvara još dublju nelagodu i baca nas čak i u očaj. Tek kada je nešto neuzdrmljivo, naša se psiha umiruje. Dakle, imperativ je maknuti se sa svih nesigurnih oslonaca i svo težište života staviti na sigurni oslonac. To je čin vjere! Emunah – amen – vjera – čvrst oslonac. Sv. Pavao kaže da je Abraham vidio svoje godine i starost svoje žene Sare, ali se oslonio na Onoga koji govori, a ne na svoje iskustvo i nije se razočarao. Postigao je željeno. Dobio je Izaka – smijeh/vedrinu! To je vjera!

Sv. Pavao nastavlja: „I nama koji vjerujemo u Krista i Njegovo uskrsnuće isto se uračunava u dobitak. U pravednost! Ispravno postupanje! Jedino ispravno!“ Abraham je dobio Izaka, a mi dobivamo Duha Svetoga i svih Njegovih dvanaest darova. Među darovima su mir i radost. Vedrina. Jasno, Abraham se morao odreći svoga sina i samoga sebe, to jest pouzdanja u svoj razum kao zadnje mjerilo. A to moramo i mi!

Da zaključimo! Krist mi kaže danas, i u ovoj 2021.: „Tko hoće imati sigurnost u meni, neka se odrekne svake druge sigurnosti!“ Odgovaram, u svojoj slaboj vjeri, u svojoj velikoj kolebljivosti: „Hoću jedinu sigurnost! Ti si mi, Kriste, jedina sigurnost! Osnaži me Svojim dobročinstvima!“