Riječ za život

Kristov negativ


Car i njegova svita uvijek su se predstavljali kao mironosci. Maslinova grančica. Pax romana. Rimski mir. To je bio mir umrtvljivanja i straha. Budući da Krist donosi potpuno pomirenje s Bogom, On stvara živi mir, mir bez straha, mir u slobodi. On je Kralj mira.

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Neki su se ljudi potrudili doznati koji je točno bio novac koji su herodovci pokazali Kristu kad su mu stavili stupicu s plaćanjem poreza rimskom caru (W. Grundmann, Evanđelje po Mateju, Berlin, 1988.). Porezni je novac na prednjoj strani imao golo poprsje cara Tiberija s lovorovim vijencem oko glave, a na stražnjoj strani je stajao natpis Pontifex Maximus (Veliki svećenik) uz sliku majke kraljice sa žezlom i maslinovom grančicom. Znamo da je Krist rekao: "Dajte Bogu Božje, a caru carevo!"

Povjesničari kažu da je ta rečenica najradikalnije odvojila vlast od Boga. U Rimu, a i u Izraelu, vlast je bila potpuno poistovjećena s Bogom. I to je rezultiralo dubokim ropstvom. Najprije je to društveno ropstvo. Car je predstavnik naroda, društva. Društvo tiranizira pojedinca. Krist je razbio tiraniju države i društva nad pojedincem.

K tomu car se već u to vrijeme držao za božanstvo. Krist mu je potpuno skinuo božanski prerogativ. On je car, a Bog je Bog. Car nije Bog. To je uvijek aktualno. Danas se vladari predstavljaju kao goli predstavnici naroda, ali tim više skrivaju svoje božanske pretenzije. Nešto što je manje očito još je opasnije! Knjiga Otkrivenja s onim brojem od tri šestice stavlja tu temu u središte. Neron nije Bog. Čovjek nije Bog. Krist je Bog i čovjek. Bogočovjek. Pravi Bog i pravi čovjek. On je Bog koji oslobađa čovjeka i čovjek koji oslobađa Boga. Normalno, oslobađa ga od krivih slika, tiranskih, idolskih, manipulativnih.

Svaki čovjekobog je nužno tiranin. On guta svoje štovatelje. Poništava im čovještvo, a zatvara im put do Boga. Tako da taj čovjekobog, taj car, nije Pontifex Maximus, Vrhovni svećenik, on je suprotnost od toga. Uloga je svećenika povezivanje Boga i čovjeka gdje Bog ostaje Bog, a čovjek postaje čovjek, ali ujedinjeni. To je Krist. On je stvarni Veliki svećenik. Veliki svećenik je postojao u Izraelu i on je vršio ulogu veze između Boga i naroda. Krist je preuzeo njegovu ulogu i doveo je do vrhunca. On je prodro u Svetinju nad svetinjama, u samo Nebo, i uspostavio puno jedinstvo između Boga i čovjeka. On je most. Ljudi koji se nameću kao mostovi zapravo su rušitelji mostova.

Car i njegova svita su se uvijek predstavljali kao mironosci. Maslinova grančica. Pax romana. Rimski mir. To je bio mir umrtvljivanja i straha. Budući da Krist donosi potpuno pomirenje s Bogom, On stvara živi mir, mir bez straha, mir u slobodi. On je Kralj mira. Knez mira. On ima vladalačko žezlo koje je čitavo u služinačkoj snazi. S Križa vlada! Križ je Njegovo žezlo! Drveno žezlo! Po tomu je ovjenčan lovorom, pobjedom nad svime što pritišće i straši ljude. Njegov lovor ne označava pobjedu nad ljudima, nego nad onim što porazuje ljude. Najviše nas porazuje strah od smrti. Zlo. Vrag.

Čujmo, za kraj, Kristovu rečenicu: "Pokažite mi novac!" Oni su mu pokazali novac, a On je njima pokazao Sebe. Na novcu je Njegov negativ.