Riječ za život

Ljubav (se) umnaža


Ako dječjim ušima čujemo dvije zapovijedi ljubavi nametnut će nam se pitanje kako se one mogu primijeniti na konkretan život. Ako sam pozvan da Boga ljubim svim srcem, svom dušom i svom snagom, a što mi onda ostaje za mene i bližnjega?

Piše: Bazilije M.

Dijete ovako računa: imam sto kuna. Tih sto kuna dam nekomu. Za mene i ostale ne ostaje ništa. Neki i prigovaraju kršćanima da su previše usmjereni na Nebo i Boga, a da su malo zainteresirani za bližnje. Prigovor stoji, ali briga za bližnje nije tako jednostavna ni plošna stvar.

Dječji se um pita kako onda uskladiti te dvije zapovijedi i kako ih primijeniti? Odgovor se može naći u rukama onoga dječaka koji je Kristu donio dvije ribe i pet kruhova. On je Kristu dao sve što je imao. Krist je pogledao na Nebo, blagoslovio Boga i dao učenicima da dijele prisutnom mnoštvu. Sigurno se i dječak mogao nasititi riba i kruha do mile volje, a bilo je za sve ostale i još je preteklo.

Dati Bogu cijelo srce, cijelu dušu, um i snagu ne znači ostati bez ičega. Sve se u rukama Božjim umnaža. To su stvoriteljske i stvarateljske ruke. Ljubav je sva u umnažanju. Mladić i djevojka se zavole, ožene i njihova se ljubav umnoži u djeci i mnogim drugim čudima. Netko zavoli uzgoj maslina i sve procvate. Netko zavoli pisanje i knjige se množe. Ljubav umnaža, od sitnica do svemira.

Poznata je ona narodna pripovijest o siromahu koji je jedva priskrbio nešto žita za nahraniti djecu. Dok je išao kući naišao je na prosjaka koji ga je molio da i njemu nešto dadne. Siromahu se srce stislo i na jedvite je jade uspio izvući iz torbe jedno zrno žita i dati prosjaku. Nastavio je put i došao kući. Kad je isuo žito na stol, među zrnjem je bilo i jedno zlatno zrno. Tada je shvatio da je to ono zrno koje je dao prosjaku. Prosjak je ustvari bio kraljević prerušen u odrpanca. Normalno, siromah je zažalio što mu nije dao sve. Sve bi postalo zlato.

Ta narodna pripovijest nije nastala bez djelovanja Duha Božjega. Umnažanje i preobraženje je činjenica. Opipljiva činjenica. Ljubav prema Bogu svim srcem i svom snagom širi nam srce i povećava snage do neslućenih dimenzija. Potrebno je to iskusiti.

Djeca se slažu da je sve to čista istina. Onaj dječak koji je dao dvije ribe i pet kruhova Kristu zna jasno da nije ostao gladan i da su njegovi prijatelji otišli kući siti i zadovoljni. Dječaku se kasnije grubi trag. Njegovo ime nemamo. Zato je moguće da svatko potpiše sebe na to ime. Svatko može to osobno iskusiti.

Dječjim srcem svi to iskusimo. Probajmo. Usudimo se! Riskirajmo!