Sub, 23. Studeni 2024. 07:57
„I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist“ (Mt 23,10). Tako nam reče naš Gospodin Isus. Jeruzalemska Biblija tumači: „Možda Isus aludira na poglavara kumranske vjerske zajednice, 'pravednog vođu', kojega su obično zvali 'učitelj pravde'.“
Piše: Anto Orlovac, Katolički tjednik
Bilo tako ili kako drugačije, opasno je dati se zvati vođom. To i ne čini onaj tko to ne želi biti. A vođa redovito želi da ga slijepo slijede. On hoće posve raspolagati onima koji ga slijede. Oni se imaju odreći svoje volje i svoga razuma. Ne postupaju li tako vođe (nekih) sekti? Nema pogovora onomu što vođa zatraži: od prostitucije do kolektivnog samoubojstva; sve što vođa naredi, slušati se mora. Isprani mozak sljedbenika i poslušnika se i ne buni. Vođi se slijepo vjeruje i slijedi ga se bez pogovora.
Kamo vode „vođe“?
A što svijetu učiniše oni koji su se dali – i na tome inzistirali, a jao onima koji to nisu poštivali – vođama zvati? Sjećate li se tko bijaše „Führer“ = vođa? (Hitler). A „Duce“ = opet isto: vođa? (Mussolini)? A Veliki Vođa? (Mao Ce Tung). Sjećate li se da nam je u susjedstvu bio Vožd? = vođa (Slobodan Milošević). Svi su pokretali ratove, organizirali koncentracijske logore, gulage, kulturne revolucije ili kako su ih već zvali. A bili su to najčešće ratovi i veliki pokolji samo zbog njihovih hirova. Znate li koja je razlika među njima? Samo u broju onih koje su stigli ubiti. A nisu oni te milijune žrtava mogli poubijati sami. Učinili su to za njih slijepi sljedbenici vođe, jer njega se drugačije i ne smije slijediti nego odano, vjerno, zapravo slijepo. Tako su ih uvjeravali i uvjerili. Nikome ne pada na pamet postaviti u pitanje ispravnost vođine odluke. Nisu puno bolji bili ni neki koji se nisu baš strogo formalno zvali vođa, ali su se ravnali prema istom načelu, živjeli u istom shvaćanju, u istom mentalitetu.
Kamo sreće da oni koje smo gore spomenuli, a koji su se vođama zvali, nikada živjeli nisu. Da oni nisu živjeli, mnoge bi njihove žrtve preživjele. Ako je točno: nomen est omen, a čini se da jest, onda je opasno vođom se zvati. I, čuvajte se onih koji se rado tako nazivaju!
Sveci su vođe
Za kršćanina postoji samo jedan Vođa. A upravo Njega koji se jedini imao pravo vođom zvati, Krista Gospodina, ljudi osudiše na smrt i poslaše na križ. Smetao im je. Ali s križa On svoje predvodi. On ne žrtvuje druge, nego sebe. A onima koji Ga slijede, ne zapovijeda ubijanje, nego ljubav prema svakom čovjeku. I prema neprijatelju. Neograničenu, prema svakom čovjeku. Uvijek i svuda. To ova zemlja nije čula ni iz čijih drugih usta. On ne ubija nego daruje život – i to vremeniti i vječni!
Sveci su bili vođe, a nisu se dali tako zvati. Nije im to padalo na pamet. Privlačili su snagom vlastita primjera. To je bio njihov autoritet. Kolike su za sobom povukli: Sv. Franjo Asiški, Sv. Dominik, Sv. Ignacije Loyola, Sv. Majka Terezija. Oni se nisu zvali vođama. Oni su to bili. Bili i jesu. I danas, neki nakon toliko stoljeća, jednako privlače. Oni vode prema dobru. A ljudi to prepoznaju i slijede.