Riječ za život

Nije ovdje, u Kini je


„Onaj koga tražiš nije ovdje!“, riječi su naslova jedne pjesme koju je napisala poznata kineska pjesnikinja čiju su stihovi prevedeni i na hrvatski jezik.

Piše: Bazilije M.

Ovdje su poznate i prijateljske stvari. Tu su i bliski ljudi. Ulice. Tu je prepoznatljiva odjeća. Sve je tu, ali Njega nema. Sve podsjeća na Njega. Sve zove k Njemu. Sve upućuje na Njega. Evo kao da će sada doći, ali ne dolazi. Nije ovdje. Ne može mu se više oprati noge i obrisati ih vlastitom kosom. Ne može se blagovati s Njim. Ne može se putovati uz Njega.

Tri su Marije došle do groba Onoga koga su ljubile i čule te iste riječi: „Nije ovdje!“ „Ustao je!“ Neće se više moći reći: „Eno ga ondje, evo ga ovdje.“ Zamijenio je Biti-s-nama s Biti-u-nama! On je u nama. A to nije mjesto. To je beskraj. Neizmjerna dubina i visina. Svejedno, stalno trčimo na grob i tražimo Onoga koga ljube duše naše! Dodirujemo stvari i uzdišemo. Susrećemo ljude i pitamo se gdje je On? U mislima ga neprestano propitujemo. Hodamo i pitamo se voli li ta cesta prema Njemu? Sjedimo i razmišljamo je li On pored nas? Boli nas što On nije tu! Čini nam se da bi sve bilo lakše i jednostavnije. Mislimo da bismo se napokon mogli zaustaviti i odahnuti.

Smrću je otišao, uskrsnućem se nije vratio. Izočio se. Za nijansu se udaljio. A ta je nijansa bezmjerna. Nema udaljenosti koja se s njom može usporediti. Samo se oksimoronom može izraziti: „Neizmjerno je udaljen u neizmjernoj blizini.“ Dvije tisuće godina slušamo Njegove riječi: „Ovo je Moje Tijelo! Ovo je Moja Krv! Ovo činite Meni na spomen!“ Zubima ga lomimo i na kraju pjevamo: „Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ Da bi bio ovdje, mora biti sve u svemu! Morat će me čitavoga prožeti. Morat ću se napojiti svjetlom koje se ne može ispiti (J. Pieper).

Eno ga, ide pred nama u Galileju! Eno ga u Emausu! Eno ga na Tiberijadkskom moru. U Rimu. Na Salamonskim Otocima! U zemlji Duha Svetoga! Drugamo. Uvijek je onamo. Tamo! U drugoj dimenziji. U drukčijosti! „Drukčijost koja ulazi u nas čini nas drukčijima“(G. Steiner). Čini da ni mi nismo ovdje. Ne možemo biti više samo ovdje i jedino ovdje. Onamo smo gdje je On! U Njemu smo i On u nama! Obični smo i pomalo neobični. Odjeća nam je kao i kod svih drugih, ali za nijansu drukčija. Hodimo na posao i radimo, ali posao je samo posao. On je sve premjestio onamo.

I nas je izočio tako da ga uzaludno tražimo ovdje! Anđeo, onaj s otvorena groba, odjeven u svjetlo, stalno nam govori: „Nije ovdje!“ U Kini je! U podzemnoj Crkvi. U ženama zatvorenim zbog Njega. U poslanima u grob jer su na usnama imali Njegovo Ime. Oni koji su izluđeni od želje da On bude ovdje i da se sve zgusne u ovo ovdje šalju nas postojano onamo gdje je On! U drukčijost. U kinesis.