Novogodišnje želje


Nova je godina. Jedni drugima čestitamo, želimo sve najbolje. Čekamo je kao nekoga dragog gosta. Na mnogo mjesta organizira se zajednički doček uz pjesmu, zabavu, mnogo jela i pića.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Piše: Anto Orlovac

Kad sat otkuca, nastane euforija vriske, zagrljaja, poljubaca, čestitki... A kad se sve to malo stiša, pitamo se: što će nam ona zapravo donijeti?

Očekujemo da će biti bolja od prošle, da ćemo biti zdravi, da ćemo imati više novca, da ćemo završiti školu ili studij, da ćemo dobiti dijete ili unuče, da će vladati mir, najčešći su odgovori na pitanje što ljudi očekuju od nove godine. Zapravo, to su želje, često i nerealne, ali samo želje. Mi ne znamo što će nam bilo koja nova godina stvarno donijeti. Pa ni ova.

Ne znamo? Ili ipak ponešto od toga znamo. Evo što znamo:
Bit će zime i snijega, hladnoće i leda.
Doći će proljeće. U ožujku, travnju i svibnju sve će procvjetati, izlistati, zazelenjeti, oživjeti. Tako je bilo otkad znamo za sebe, pa će tako biti i ove, 2013.
Padat će kiša. Sjat će sunce, sve toplije i toplije. Puhat će vjetrovi i nositi oblake.
Rast će trava, biljke, usjevi, povrće, sve u skladu sa svojom vrstom.
Doći će na svijet male životinje: pilići, pačići, janjad, jarići.
Bit će ljeta i vreline, sunca i žege.
Bit će uroda žita na njivama, povrća u vrtovima, plodova u voćnjacima, grožđa u vinogradima.
Doći će jesen, pa zima. Sve će zelenilo na kraju uvenuti, lišće opasti, zemlja opet opustjeti, zamrijeti.
Stići će opet snijeg i led, studen i bjelina.
Na svijetu će se i dalje smjenjivati naraštaji: jedni će se rađati, drugi umirati.
Svega će toga sigurno biti. I ove godine. I još mnogo godina.

Jedno nije sigurno. Nije sigurno da će mene tu biti. Ako me cijele nove godine (i budućih godina) bude, onda mi je to vrijeme darovano, kao što mi je bilo darovano i ono koje sam već proživio.

A darovano je zato jer ima darežljivi Darovatelj. A Njega će biti – to je najsigurnija sigurnost! – ne samo u 2013. nego i u svakoj drugoj godini, u svakom vremenu do Sudnjega dana i u – cijeloj vječnosti. Pitanje je samo: hoće li Ga biti u mome životu?

Možda me zabrinjava upravo ta nesigurnost: hoće li mene biti tu, na zemlji, ove nove 2013.? Nije to nevažno pitanje. Riječ je o meni, o mojoj koži, o mojoj duši. Možda neće biti moga tijela, ali bit će moj duh, moja osobnost, jer to ne može uvenuti, osušiti se, istrunuti, iščeznuti. A zapravo ništa ne smeta, ne bude li me tu ove (ili koje druge godine). Ne bude li me tu, bit će me u vječnosti. Bit će me u Bogu. A bit će mene u Bogu u vječnosti, ako Njega bude u meni u vremenu.

Njegova su vremena. Bila nam blagoslovljena!
Njegova je vječnost. Bila nam darovana!

Braćo ljudi, djeco Božja: Sretna (n)ova godina!