Ono čime se ne služiš, kržlja


Ima jedna lijepa narodna: „Motika koja radi,sjaji se; koja ne radi – hrđa“. Time je rečena velika istina. Vrijedi to, naime, i za čovjeka, za sve njegove sposobnosti. Ako se one koriste, čovjek napreduje, ako ih on zapušta i zanemari, one odumiru.

Piše: Anto Orlovac

Ponajprije fizičke. Kretanje i aktivnost su znak  života. Dijete je stalno u pokretu, ne smiruje se od jutra do večeri. Možda nerijetko ide na živce roditeljima, ali dobro je da je tako živahno. Kada negdje previše tiho sjedi u kutu, s pravom se zabrinemo za njegovo zdravlje. Odrasli čovjek koji neko vrijeme mora provesti u bolesničkoj postelji, izgubi snagu i vitalnost. U mnogim slučajevima potrebna je postupna i čak duga rehabilitacija, različite vježbe, kretanje i puno strpljivosti dok se ponovno ne dođe u formu. Nakon moždanoga udara ponekad treba opet nanovo učiti hodati, čitati, raditi kako se prije radilo. Čuo sam za slučaj čovjeka koji je nekoliko jezika govorio i na njima pisao, a kad je doživio moždani udar morao je ponovno učiti čitati i govoriti svoj materinski jezik. Kako bi stariji ljudi sačuvali vitalnost, preporučuje im se kretanje, tjelesno vježbanje ili barem redovite šetnje. Isto tako i intelektualnu aktivnost, barem rješavanje križaljki, zagonetki, rebusa. Tako se duže može sačuvati duhovna vitalnost. Tko od toga odustane, atrofira, vene.

Suvremeni mediji boluju od kratkoće

Svaki sportaš mora redovito naporno trenirati i vježbati kako bi postigao vrhunsku formu. Ne napravi li to, ne može ići ukorak s drugima. Ispada iz momčadi. Ne vrijedi mu sva njegova „genijalnost“, potrebna je također snaga i brzina.

U svijetu znanja osjećamo sve veće praznine, primjerice u području materinskoga jezika. Jezik je izvanredno bogatstvo. Književnici, pjesnici i jezikoslovci su ljudi  koji obogaćuju jezik, koji nas podsjećaju na riječi koje se rijetko rabe, stvaraju prikladne i lijepe nove riječi. Ne proučavamo li to i ne širimo li svoje znanje, slabimo. Suvremeni mediji boluju od kratkoće. Sve se svelo na kratke poruke, bilo elektroničke, bilo mobilnim telefonima. Što kraće, nekoliko fraza, rječnik nikakav, o gramatičkim pravilima da i ne govorimo. Svu smo svoju komunikaciju sveli na koju stotinu riječi. Time siromašimo jezik, a i duh nam kržlja. Osim toga, čini se da sve manje čitamo. Gledamo slike: televiziju, internet, mobilne telefone i druge načine suvremene komunikacije. Valja se vratiti čitanju, obogaćivati svoj rječnik, primati nove ideje, koje se tako ipak najbolje prenose.

Namjerno zakržljalima nema mjesta u Kraljevstvu Nebeskom

I duh čovjekov zakržlja, ako ga redovito ne koristimo, ako ne treniramo stalno. A on je nositelj čovjekove osobnosti i sposobnosti. Čovjek treba i duhovnu hranu. Ne dobiva li je redovito, kržlja. Čovjek ima i dušu koja ima svoje potrebe i zahtjeve. Ako se oni ne podmire, onda čovjek počinje živjeti kao da duše i nema. A znamo kakav je bezdušan čovjek!

Želiš li, dakle, ne zakržljati, koristi svoje sposobnosti! Razvijaj ih, a ne zakopavaj! Uostalom, sjetimo se Isusove priče o talentima. Jedni su s darovanim novcem radili i stekli novi. Onaj što je svoj talent zakopao, ostao je na istom, samo mu je još i novac zahrđao, danas bismo rekli: izjela ga inflacija, obezvrijeđen je. On nije više vratio koliko je dobio; on je gospodara oštetio. Zato Isus veli da takvomu treba oduzeti i to malo što ima. Nije on ni toga vrijedan, jer upropaštava. Tko će mu onda povjeriti više? Više se daje onomu tko s time zna.

Namjerno zakržljalima nema mjesta u Kraljevstvu Nebeskom. Kako ne bi bilo nesporazuma: nije to slučaj s onima koji su na bilo koji način zakinuti od života: bolesni, hendikepirani, siromašni, ljudi s posebnim potrebama, kako to danas kažemo, dapače, oni su bili povlašteni kod našeg Gospodina Isusa, nego oni koji su imali i mogli, ali s time nisu radili. Nije, dakle, u pitanju đak koji nije mogao naučiti za pozitivnu ocjenu, nego koji je to mogao, a nije htio. I od motike pametan može nešto naučiti.