Riječ za život

Pomozi mojoj neljubavi


Svi znamo kako je teško voljeti samoga sebe. Još je teže ljubiti bližnje.

Piše: Bazilije M.

Kao po loju nam ide dok nam bližnji pašu i izgrađuju nas, ali kada krene po zlu, kad nas počnu dekomodirati, nervirati, izazivati, iscrpljivati i tako redom, onda vidimo svu težinu tog pothvata.

Neki tumači književnog djela F. Dostojevskog kažu da je u romanu Idiot prikazao čovjeka koji svim silama nastoji voljeti sve ljude, a na kraju završava u umobolnici. Kažu da je s tim romanom Dostojevski htio pobiti Tolstojevu ideju da je moguće bratoljublje bez milosti Kristove. Tolstoj je, po nekima, bio mason, a masoni zastupaju da nam ne treba Bog u zidanju bratoljubivoga svijeta. Ipak, ljubiti bližnje spada u nadljudski pothvat.

Normalno, najteže nam je ljubiti Boga. Za bližnjega je dovoljno „kao samoga sebe“, ali Boga je potrebno „svim srcem, svom dušom i svom snagom“. Kažu da vrag mrzi Boga jer ga ne može posjedovati. On pozna Boga pa kad Ga ne može posjedovati želja mu se pretvara u mržnju. Po tomu možemo zaključiti da završavamo u umobolnici kada pokušavamo svojim vlastitim snagama ljubiti bližnje, a u paklu ako čisto iz sebe želimo ljubiti Boga.

Ljubiti najdublje uključuje slobodu, a posjedovanje je isključuje.

Zamislimo čovjeka – a nije nam ga teško zamisliti jer ih je pun svijet – koji stalno kuka što ga nitko ne voli. Ovaj kuka što ga otac ne voli, onaj jer ga majka ne voli, onaj jer ga braća ne vole, onaj jer ga predsjednik stranke ne voli i tako redom. Znamo da to kukanje spontano proizvodi gorčinu, a može i mržnju. Zamislimo sada čovjeka – a takvoga je teško zamisliti jer su vrlo rijetki – koji se kaje što ne voli nikoga. Stalno u svom srcu osjeća nedostatak ljubavi i zbog toga plače. Možemo očekivati da će taj čovjek napredovati u ljubavi i biti sve ispunjeniji i mirniji. Ne možemo zamisliti nekoga tko je pun ljubavi, a da je ujedno ogorčen i jadan.

Zapovijed da ljubimo Boga svim srcem, svog dušom i svom snagom, a bližnjega kao samoga sebe, izlazi iz Božjih usta. On je Onaj koji govori i čini. Sjetimo se čina stvaranja. On je rekao: „Neka bude svjetlo i bî svjetlo!“ On govori: „Neka bude ljubav i bî ljubav!“

Drukčije ne može biti. Ja sam stvorenje ljubavi. Moja sloboda je stvorena, a i ljubav! Nemam apsolutnu slobodu, pa ni apsolutnu ljubav. Pred pozivom ljubavi mogu se kajati i nadati da će mi Onaj koji jest Ljubav uliti ljubav i tako me učiniti sličnim Sebi! Ponavljam: „Ljubim Te, ljubim vas i ljubim se, pomozi mojoj neljubavi!“