Riječ za život

Postojanje i postajanje ljubljenim


Nitko se ne može odricati sebe ako nema sebe. Nitko ne može dragovoljno prihvaćati poniženja i poništenja ako se ne osjeća duboko ljubljenim. Dade se odbacivati onaj tko ne odbacuje samoga sebe. I krug sreće je ispunjen.

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Velikom se lakoćom u nama pali mehanizam samoodbacivanja ili samoprijezira. Nekada je dovoljna samo jedna riječ kritike na naš račun pa da se odmah počnemo osjećati loše, preispitivati same sebe, optuživati se, ljutiti na sebe i tomu slično.

Uslijed takve sklonosti stalno nam je potrebna potvrda našeg opstojanja i onoga što jesmo. Tu potvrdu ne možemo dobiti sami od sebe, a niti od drugih ljudi. I kad nas drugi potvrđuju, mi olako sumnjamo u njihove riječi i namjere. Dakle, potrebna nam je neizmjerno duboka i neizmjerno široka potvrda, potvrda koja seže do najdubljeg sloja naše duše i najviše razine našeg uma. Eto, tu potvrdu nam može dati samo Onaj tko je ispod i iznad nas, Onaj tko je širi i dulji od nas, Onaj tko je prije nas i Onaj tko je u nama dublje nego li smo mi u samima sebi. Bog te ljubi takovog kakav jesi! Bog te ljubi takvu kakva jesi! Ti si Njegovo ljubljeno dijete. Ti si Njegova izabranica. Ti si Njegovo sve!

Danas je u modi vraćati se u najranije djetinjstvo i raditi analizu svojih kompleksa i devijacija. Ipak, ne možemo raditi analizu onoga života dok smo još bili u majčinoj utrobi. A tu smo nastali i temeljno se oblikovali. Tu smo postali ono što jesmo. Tu je nastalo naše ja. I tu smo potvrđeni. Potvrđeni smo prije nego su nas majka ili otac potvrdili, prije ikoga živoga na zemlji. Na toj potvrdi se temelji naše postojanje, naša sigurnost. Proroku Jeremiji je Bog rekao da ga je poznavao od majčine utrobe i da ga je izabrao. Sv. Ivan Krstitelj je već bio pun Duha Svetoga u majčinoj utrobi. A Duh Sveti svjedoči našem duhu da smo ljubljena djeca Božja. Ljubljeni smo do najdublje jezgre našeg bića. I to je naša radost i naš mir. Sv. Ivan se radovao u majčinoj utrobi. Igrao se. Plesao. Postojao. Bio svoj i Božji. Radovao se Drugomu od kojeg čitav jest!

Nitko ne zna što je Ivan sve doživljavao u djetinjstvu. Ipak, ostao je pun Duha Svetoga i imao potvrđenu egzistenciju. Mogao se dragovoljno umanjivati pred Onim koji je prije njega. To dragovoljno i vedro samoumanjivanje najveći je dokaz potvrđenosti. Nitko se ne može odricati sebe ako nema sebe. Nitko ne može dragovoljno prihvaćati poniženja i poništenja ako se ne osjeća duboko ljubljenim. Dade se odbacivati onaj tko ne odbacuje samoga sebe. I krug sreće je ispunjen. Stalno sam izložen odbacivanju i stalno se dadem odbacivati jer sam čitav prihvaćen od Ljubavi koja me niti malo ne odbacuje. Štoviše, sve me dublje i dublje obujmljuje i oslobađa.

Ove nabacane misli pokupljene su iz sjajne knjige Henrija J. M. Nouwena Živjeti kao ljubljeni – duhovni život u sekulariziranom svijetu. Knjiga je napisana u obliku pisma prijatelju Židovu koji sekularizirano živi u sekulariziranom svijetu. Postali smo ljubljeni! Kako postajati ljubljeni?