Probava duše


Neprobavljena hrana uništava organizam, a probavljena ga hrani. Tako je i s dušom. Svi teški događaji, ako nisu probavljeni kroz molitvu, truju naš život, a svi ti isti ga hrane ako su probavljeni. Pa i oni koji su nemili i bolni.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Nije lako biti ustra­jan u molitvi. Mnogi brzo odustanu ili zanemare molitvu. Brzo se sve pokaže žurnije od molitve. Potrebno je ovo ili ono, a na kraju, ako ostane vremena malo ću se i pomoliti. Molim se na brzinu i površno, rastreseno i neiskreno, i tako iz dana u dan.

Postoji bezbroj razlo­ga zbog kojih je molitva važna. Uzmimo sada jedan, a taj je: molitva probavlja!

Kako mi prolazi jedan dan? Bez moga htijenja događaju mi se ove i one stvari. Ne da mi se ustati i ući u borbu. Zadesi me neki nemili događaj. Teš­ko mi pada neki napor koji moram podnositi. Poštar mi donese neki račun koji hitno moram platiti, a novca niotkud. Djeca rade po svome i stalno nešto zahtijeva­ju. Bračni drug mi kaže jednu neljubaznu riječ koja me duboko zaboli. Trebam završiti poslove koje nikako ne uspijevam privesti kraju. I ovako možemo nabrajati do u nedogled. Svi ti događaji ulaze u moju dušu i opte­rećuju je. Duša se napu­nja raznoraznim osjećaji­ma i sve je to trga.

Zamislimo da u naš že­ludac ulaze mnoge i teške stvari koje on nije kadar provariti. S vremenom nas to počne mučiti, tro­vati i na kraju nas može i ubiti. Slično je i s dušom. Želudac ima mišiće i te­kućine kojima probavlja hranu, a duša probavlja sve događaje, osjećaje i misli, kroz molitvu. Moli­tva je aktivnost duše. Po molitvi se u nas ulijeva Duh Sveti koji rastvara sve zle osjećaje i misli.

Neprobavljena hrana uništava organizam, a probavljena ga hrani. Tako je i s dušom. Svi teški događaji, ako nisu probavljeni kroz moli­tvu, truju naš život, a svi ti isti ga hrane ako su probavljeni. Pa i oni koji su nemili i bolni. To su križevi našeg života.

Kada molimo počnemo ih prihvaćati i oni nas počnu uskrišavati. Krist nije ostao na križu nego je uskrsnuo.

To je i srž kršćanske molitve: sjedinjenje s Kristom raspetim, umrlim i uskrslim.

Stari su govorili da je molitva kao preživanje. Svi znamo da preživači najprije uzmu hranu, a kasnije je preživanjem usitnjavaju i tako omo­gućuju organizmu da je apsorbira. Kada ne bi preživali, brzo bi crkli.

Možemo lako zamisliti govedo koje preživa. Mirno stoji zavezano u staji i spokojno preži­va ono što je nedavno pojelo.

Pa, ustrajmo u pre­živanju. Probavljanju. Molimo polako. Spokoj­no. Ne žurimo. Stari su govorili da je žurba od đavla. Molitva nije spo­redna stvar. Tko ne moli gubi brzo svoju dušu. A znamo onu Kristovu: „Što koristi čovjeku da sav svijet zadobije, a dušu svoju izgubi!“

ANŠD